Božićna priča

Kad su pastiri već odavno bili otišli, a u siromašnoj je štalici nastala tišina, podigne maleni Isus glavicu i pogleda prema vratima. Ondje je stajao dječak, zaplašen i stidljiv.
«Dođi bliže», reče mali Isus, «zašto se bojiš»?
«Zato što ti nisam ništa donio», reče dječak.
«A ja bih vrlo rado od tebe nešto dobio», reče maleni Isus u jaslicama.
Mali se stranac na to uzruja: «Ja ništa ne znam! Ništa na posjedujem! Kad bih nešto imao, dao bih ti …Evo». I dječak je kopao po džepovima svojih starih hlača. «Evo starog nožića, kojega sam našao. Evo ti ga»!
«Ne», reče mali Isus, «zadrži nožić. Ja od tebe želim nešto posve drugo. Tri stvari…»
«Vrlo rado», reče dječak, «ali što»?
«Daruj mi svoju posljednju sliku koju si nacrtao.»
Dječak se zacrveni, bilo mu je neugodno. Da ni Marija ni Josip ne čuju, dječak se posve približi malom Isusu i reče: «Ali slika je bila tako loša, da je nitko nije htio ni vidjeti».
«Upravo zato», reče mali Isus u jaslicama, «upravo zato hoću tu sliku. Donesi mi uvijek sve ono što se drugima na tebi ne sviđa, što druge u tvom životu ne zadovoljava».
«A onda», nastavi mali Isus, «želim da mi daš svoj tanjur».
«Ali njega sam danas razbio», zamuca dječak.
«Upravo zato ga hoću», reče dijete Isus. «Donesi mi uvijek sve ono što je u tvom životu slomljeno, da to opet zacijelim. I kao posljednje, daj mi svoj odgovor roditeljima kad su te pitali, kako si razbio tanjur».
Sada se dječak ražalosti i zamuca: «Rekao sam da sam tanjur nehotice gurnuo sa stola, ali to je bila laž. Stvarno sam ga u ljutnji bacio na kameni pod».
«To sam htio znati», reče maleni Isus. «Donesi mi uvijek sve zlo svoga života, svoje laži i uzmicanja, svoj kukavičluk i svoju okrutnost. Sve ću ih uzeti. Ti ih ne trebaš. Želim te razveseliti i oprostiti tvoje pogreške. Od danas možeš doći svakoga dana k meni». Tada se dječak s radosnim osmjehom oprosti od Isusa i pođe svojoj kući.