Putem ljubavi ponovno graditi svijet, hrabriti kršćane da prihvate aktivniju ulogu
u vjeri kako bi širili poruku evanđeoske nade i očitovali živu Kristovu prisutnost
–izazovi su sadržani u novoj knjizi Carla Andersona „Civilizacija ljubavi – to što
svaki katolik može činiti za preobrazbu svijeta“, koju je izdala vatikanska nakladnička
knjižara, a prošlih je dana predstavljena u dvorani Radio Vatikana. Govor o civilizaciji
ljubavi u svijetu koji se jako često postavlja kao njezina protivnost izgleda izazov,
za brojne izgleda utopija, a ipak je Ivan Pavao II. govorio da je poziv svake osobe
ljubav bez koje je život besmislen. U to čvrsto vjeruje Carl Anderson, vrhovni vitez
čelnik Kolumbovih vitezova, kada govori o mogućem svijetu: civiliziranom, preobraženom,
izliječen po ljubavi. Takav svijet mora biti moguć, jer nam je tu zapovijed dao naš
Gospodin. Iako nije lako ostvarljiv, on mora biti naše nadahnuće i moramo stalno pokušavati.
To mora biti osnovno načelo da drugima naviještamo ljubav, ljubav ne samo prema obitelji,
nego na radnome mjestu, u društvu, javnim ustanovama i naročito strancima koje ne
poznajemo. Ako u tome uspijemo, onda smo izvršili naredbe našega Gospodina – ustvrdio
je Anderson. Klađenje na ljubav najveći je izazov današnjice – smatra kardinal
Salnislaw Rylko, predsjednik Papinskoga vijeća za laike – ali zato mora svatko cjelovito
prihvatiti poziv da bude kršćanin u ovo naše vrijeme, odgovarajući dobrim na zlo,
u drugome priznajući lice Božje. Civilizacije ljubavi nije neostvarivi san, ona nije
ništa drugo doli provođenje evanđeoskoga zakona ljubavi. Civilizacija ljubavi nije
utopija, nego je stvarnost koju treba izgrađivati, stvarni projekt osobnoga i društvenoga
života, koji se odnosi na sve dimenzije življenja: dostojanstvo osobe, neotuđiva prava,
prije svih pravo na život, brak obitelj, posao, ranu siromaštva pa čak i globalizaciju.
Čitanje Andersonova knjige trese savjest, potiče na ozbiljnu promjenu života, da se
napusti ugodna niša mirnoga i sobom zadovoljnoga kršćanstva, da se istrči na teren
i donesu stvarne odluke – ustvrdio je kardinal Rylko.