Fides objavila izvješće o poginulim pastoralnim djelatnicima

U 2009. godini ubijeno je 37 svjedoka Evanđelja, što je najveći broj zabilježen u posljednjih deset godina – dramatični je zaključak sadržan u tradicionalnome dosjeu agencije Fides, objavljenome 30. prosinca, a koji izvješćuje o pastoralnim djelatnicima koji su tijekom proteklih 12 mjeseci izgubili život na nasilan način. Riječ je o 30 svećenika, 2 redovnice, 2 sjemeništarca i 3 dragovoljca laika, koji su bili pripadnici 16 različitih nacionalnosti.
Kako bi naviještali Kristovu ljubav, nisu se ustezali staviti u opasnost vlastiti život u prilikama obilježenima patnjom, siromaštvom i općenitim nasiljem – stoji u dokumentu agencije Fides koja ističe kako je, u odnosu na prethodnu godinu, broj ubijenih pastoralnih djelatnika u 2009. godini gotovo udvostručen. Samo je na američkome kontinentu ubijeno 23 svjedoka Evanđelja, od kojih 6 u Brazilu i Kolumbiji. U Africi je bilo 11 žrtava, od kojih 4 u Demokratskoj Republici Kongo i Južnoj Afriici. Dvoje ih je ubijeno u Aziji, i jedan svećenik u Europi. Njihovi su životi bili potpuno različiti, ali zajedničko im je bilo svjedočanstvo ljubavi prema Evanđelju. Na jednoga od njih, mladoga Williama Quijiana, laika iz Zajednice svetoga Egidija, ubijenoga u Salvadoru, iz vatrenoga je oružja pucala jedna od brojnih bandi siromašnih mladića Srednje Amerike. Imao je samo 21 godinu. Dok je Austrijanac, 78-godišnji otac Ernst Plöchl, misionar u Južnoj Africi, unatoč dobi bio snažan i posebno se bavio mladima, postao žrtvom nasilja proširenoga u zemlji.
Sjećati se brojnih pastoralnih djelatnika ubijenih u cijelome svijetu, i moliti se za pokoj njihovih duša, dužnost je zahvalnosti cijele Crkve, te poticaj za svakoga od nas na sve hrabrije svjedočenje naše vjere i nade u Onoga koji je svemogućnošću svoje ljubavi, na Križu zauvijek pobijedio moć mržnje i nasilja – istaknula je agencija Fides preuzimajući riječi pape Benedikta XVI. koje je istaknuo u podnevnome nagovoru 24. ožujka prošle godine. Ovome privremenom popisu, koji se sastavlja svake godine, treba dodati i dugi popis onih o kojima vijesti možda nikada neće stići, a koji na svakom kraju planeta trpe i svoju vjeru u Krista plaćaju vlastitim životom. Riječ je o mnoštvu neznanih junaka za veliku Božju stvar – kako ih je nazvao Ivan Pavao II. – a na koje gledamo sa zahvalnošću i divljenjem, iako ne poznajemo njihova lica, i bez kojih bi Crkva i svijet bili jako osiromašeni.