Svećenička godina veoma dobro prihvaćena u svim biskupijama svijeta

Svećenička godina koju je Benedikt XVI. svečano otvorio na 150. obljetnicu preminuća Arškoga župnika, 19. lipnja, veoma je dobro prihvaćena u svim biskupijama svijeta. Osvrnuvši se na dosadašnji tijek Svećeničke godine u razgovoru za našu radio postaju biskup Mauro Piacenza, tajnik Zbora za kler, rekao je kako sa zadovoljstvom mogu potvrditi da se u svim biskupskim konferencijama kao i pojedinim biskupijama umnažaju inicijative, naročito molitve, povezane sa Svećeničkom godinom. Velika molitvena mreža koju smo željeli isplesti, da obuhvati sve svećenike, polako se širi prema vremenu i načinu koji ne ovise o nama nego o Duhu Svetome. Euharistijsko-marijanski časovi, pod pokroviteljstvom Zbora za kler, koji će se svakog prvog četvrtka u mjesecu održavati u rimskoj bazilici 'Sveta Marija Velika', mogu biti primjer i poticaj svima za umnažanje sličnih molitvenih skupova s Marijom. Bilo bi jako lijepo kada bi svaka biskupija u svijetu imala takav mjesečni skup i prikladno mjesto s vječnim klanjanjem za posvećenje svećenika – istaknuo je biskup.
Na upit o sljedećim crkvenim slavljima za svećeničku godinu, rekao je kako osim striktno liturgijskih, kada ćemo slušati ono što će Sveti Otac želi istaknuti za svećeničku godinu, primjerice sveta misa za posvetu ulja te misa Večere Gospodnje, u tijeku je priprema za zahtijevan Međunarodni teološki skup, koji će se 11. i 12. ožujka 2010. godine održavati na Papinskom sveučilištu 'Sveti Ivan Lateranski'. To će biti velika prigoda za ocjenu dosadašnjeg tijeka, da se potvrdi ono što je trajno i nepromjenjivo u svećeništvu s obzirom na suvremeni kontekst i znakove vremena u kojima se odvija svećenička služba. Na skupu će sudjelovati kardinali, biskupi, teolozi iz cijeloga svijeta, koji će se na poseban način obratiti odgovornima za odgoj klera pri raznim biskupskim konferencijama. Druga gradska veleučilišta pridaju veliku važnost tome skupu; njihovi će studenti moći sudjelovati na skupu što će im biti uračunato u kredite – kazao je biskup Piacenza.
Svi svećenici koji budu željeli i mogli u lipnju će sudjelovati na svečanom zatvaranju Svećeničke godine. Svi ćemo se okupiti oko Svetoga Oca razmišljajući o središnjim temama svećeništva na idealnom hodočašću između papinskih rimskih bazilika. To će se zbivati 9. 10. i 11. lipnja 2010. godine; svečani čin zatvaranja s euharistijskim svećeničkim bdijenjem na Trgu svetoga Petra bit će u deset sati navečer na svetkovinu Presvetoga Srca Isusova, želimo se duhovno poistovjeti s dvoranom posljednje večere u Jeruzalemu, gdje su apostoli okupljeni oko Marije i svetoga Petra molili dar Duha Svetoga za svoje poslanje. Poželjno je da sve biskupije budu prisutne s predstavništvom svećenika na čelu s biskupom, isto je tako poželjna nazočnost predstavnika svih redovnika na čelu s vrhovnim poglavarom, a očekuje se veliki broj sjemeništarca i vjernika laika jer svojom nazočnošću žele posvjedočiti vjeru u svećeništvo i potporu svećenicima – kazao je biskup Paicenza.
Na primjedbu kako se očekuje dokument o sakramentu ispovijedi, rekao je kako je riječ o priručniku za ispovjednike i duhovne vođe. Taj bi priručnik trebao pomoći da se otkrije ljepota sakramenta pokore, za svećenika i pokornika, kao i njegova uska veza s identitetom svećenika koji je od Krista primio ovlast da dijeli sakrament pomirbe. Smatram da svaki svećenik, po uzoru na Arškoga župnika, treba i može svakodnevno ispovijedati i odrediti stalno mjesto i vrijeme za ispovijed. Iskustvo nedvojbeno potvrđuje da se ljudi ispovijedaju kada svećenik ponizno i vjerno sjeda u ispovjedaonicu. Možda postoji kriza sakramenta, ali je činjenica da je previše praznih ispovjedaonica. Treba razmišljati o dobroj organizaciji te odrediti prioritete, koji se temelje na otkupljenju, a ne na prolaznim vremenskim okolnostima – istaknuo je biskup.
Odgovarajući na upit o stvaranju novih pastoralnih struktura, rekao je kako nove strukture, takozvane pastoralne jedinice, iako potrebne, mogu jamčiti izvjesnu službu kada nema dovoljno svećenika, a ako su mudro organizirane one mogu poticati suradnju između svećenikâ, te svećenika i laika. I u tim okolnostima ne smije se zaboraviti na dva temeljna čimbenika: na ulogu svećenika, odgovornoga za povjerenu mu pastoralnu službu u zajedništvu s biskupom, nije dakle podložan drugim svećenicima, te mogućnost da vjernici uvijek mogu pristupiti svećeniku, bez velikih prepreka ili pastoralnih smicalica. Bez obzira na bilo kakve strukture, narodu je uvijek potreban svećenik, njegova riječ, utjeha i blizina, a to je blizina samoga Krista – ustvrdio je biskup.
Na upit o novostima za svećenička zvanja, rekao je kako je veća svijest i vjernost svećeničkome identitetu prvi znak obnove, potvrđene posvemašnjom prisutnošću svećenika u svakoj životnoj okolnosti osoba (od škola do bolnica, sveučilišta i zatvora). Svećeničko odijelo je također važno više nego se vjeruje. Odijelo jamči svećenikovu vidljivost, nedvojbenu prepoznatljivost, ono očituje da je svećenik uvijek i posvuda u službi. Iz jasnoće o identitetu i iz prvenstva Boga, očitovanog u žarkoj molitvi, posebice u euharistijskome klanjanju, proizlaze odgovori na Gospodinov poziv, koji je razmjeran s potrebama Crkve. Zvanjâ, odnosno Božjih poziva uvijek ima, ali treba imati sluh da se osjeti poziv koji se zbiva u nutarnjoj sabranosti. Potrebno je „čuti“ i „vidjeti“. Opravdano stvaranje novih pastoralnih struktura može privremeno odgovoriti na izvanredno stanje, ali nikada ne smije oslabiti pastoral za zvanja koji se ponajviše hrani susretom sa „svetim svećenicima“, a ne može se uopće misliti da bi se neko vrijeme moglo bez svećenika. Bez svećenika ne bi bilo ni Kristove Crkve niti bi bilo spasonosnoga otkupiteljskoga tijeka – zaključio je biskup Paicenza.