Liturgijski spomen sv. Stjepana

Hrabrost i blagost, ponos zbog vlastita kršćanskog identiteta, te sposobnost za praštanje sve do posljednjega trenutka krajnje žrtve – sve to posjeduje sveti Stjepan, koji za Krista podnosi mučeništvo. Govoreći o tome svecu u razgovoru za našu radio postaju, msgr. Michele Giulio Masciarelli, profesor na Papinskome teološkom fakultetu Marianum, kazao je kako je on prvi koji je posvjedočio vjernost Kristu. Znakovito je to što se blagdan svetoga Stjepana slavi odmah po Božiću – primijetio je msgr. Masciarelli te dodao da postoji određena istovrsnost otajstva između blagdana svetoga Stjepana i događaja Utjelovljenja. Rekao bih da je lik svetoga Stjepana i vrlo aktualan. Ivan Pavao II. govorio je o XX. stoljeću kao o stoljeću mučenika – više je svetaca danas nego u prvo vrijeme kršćanstva, i to je vrlo dojmljivo. Nevjerojatno je kako se u društvu poput našega, tako površnome i u kojemu je važan užitak, i koje je kao svoje obilježje izabralo prolaznost, ipak živi to ozbiljno, samrtno i mučeničko kršćanstvo – napomenuo je msgr. Masciarelli.
Sveti Stjepan je ponosan na Krista, i taj se njegov ponos, njegova blagost, osjećaju – rekao je nadalje msgr. Masciarelli te istaknuvši kako je sveti Stjepan i svjedok praštanja, istaknuo da bi kultura praštanja trebala ponovno biti obilježje kršćanstva. Stjepan nas poziva na to. Kršćanstvo ne može govoriti o praštanju samo u razdobljima između dviju epoha, obilježenima Jubilejima. Na kršćanstvo treba misliti kao na religiju koja je uvijek jubilejska – primijetio je profesor. Istaknuvši potom kako je Stjepanova snaga u tome što ga je Isus privlačio, msgr. Masciarelli je naglasio kako i mi, u odgoju koji trebamo promicati, ne trebamo tjerati kršćanski narod na nešto. Pogrešno je i kada učitelj nagovara učenika da nešto učini, da ide naprijed…. Problem je u tome što je potrebno privući; potrebno je prikazati Isusovu ljepotu, i pouzdati se da se čovjek pred njom ne može oduprijeti. Ta snažna veza ljubavi koja povezuje Krista i Stjepana, čini to da se mučeništvo ne izbjegava, nego ga se prihvaća; sa strahom, ali i zanosnom ljubavlju – napomenuo je msgr. Masciarelli.