Polnoćka u Vatikanu

Bog je važan, On je nedvojbeno najvažnija stvarnost u našem životu – rekao je papa Benedikt XVI. na Badnjak, u propovijedi na Polnoćki koju je služio u Vatikanskoj bazilici. U središtu Papinih riječi bio je i poziv na odricanje od samoljublja, na upravljanje pogleda na Božju poniznost i na njegovo nasljedovanje, odričući se pritom nasilja i koristeći se samo oružjem istine i ljubavi.
Na početku slavlja, tijekom ulazne procesije, jedna se neuravnotežena žena približila Svetome Ocu. Prema riječima oca Federica Lombardija, ravnatelja Tiskovnoga ureda Svete Stolice, ta žena, 25-godišnja Susanna Maiolo, koja ima talijansko i švicarsko državljanstvo, preskočila je ogradu te, unatoč intervenciji sigurnosti, uspjela je doći do Svetoga Oca i uhvatiti se za palij, slijedom čega je on izgubio ravnotežu i pao na zemlju. Papa je odmah ustao i nastavio procesiju, i cijelo je slavlje održano bez ikakvog problema – istaknuto je u priopćenju. Nažalost, u tome je metežu kardinal Etchegaray pao i slomio vrat bedrene kosti. Odvezen je u bolnicu Gemelli, njegovo je stanje dobro, ali će sljedećih dana morati biti operiran. Susanna Maiolo nije imala nikakvo oružje, - izvijestio je nadalje otac Lombardi – ali je pokazala znakove psihičke poremećenosti, te je smještena u zdravstvenu ustanovu gdje će biti podvrgnuta obveznoj zdravstvenoj skrbi.
„Dijete nam se rodilo, sina dobismo“ – te je riječi proroka Izaije Sveti Otac izgovorio na početku propovijedi, kako bi podsjetio da je Božić u cijelome svijetu. U svijetu koji – kako je rekao Sveti Otac – treba biti budan poput pastira koji su išli u Betlehem. U svijetu koji se treba probuditi, odnosno izići iz posebnoga svijeta svojega 'ja' i ući u opću stvarnost, u istinu koja nas, samo ona, može sve ujediniti. Sukob u svijetu i uzajamna nepomirljivost proizlaze iz činjenice da smo zatvoreni u vlastitim interesima i osobnim mišljenjima, i to u svojemu malenom privatnom svijetu. Samoljublje, u skupinama kao i kod pojedinaca, drži nas zatočenicima naših interesa i želja, koji su u suprotnosti s istinom, i razdvajaju nas jedne od drugih – napomenuo je Sveti Otac. Probudite se, kaže nam Evanđelje. Iziđite kako biste ušli u veliku zajedničku istinu, u zajedništvu s jedinim Bogom – rekao je Sveti Otac te pojasnio – Probuditi se znači razviti osjetljivost za Boga; za tihe znakove kojima nas On želi voditi; za mnogostruke znakove Njegove prisutnosti.
Naš način razmišljanja i djelovanja danas, – rekao je nadalje Papa – i mentalitet današnjega svijeta, smanjuju osjetljivost za Boga, kao da nas lišavaju glazbenoga uha za Njega. Pa ipak, u svakoj je duši prisutno iščekivanje Boga, i sposobnost za susret s Njime - napomenuo je Sveti Otac. Osvrnuvši se potom na redak iz Lukina Evanđelja, u kojemu se kaže da su se pastiri požurili u Betlehem, Papa je primijetio kako se na takvo ponašanje ne može naići u današnjem svijetu, u kojemu se Bog često nalazi gotovo na posljednjem mjestu na popisu prioriteta. Međutim, Evanđelje kaže: Bog ima najveće prvenstvo. Bog je važan, On je nedvojbeno najvažnija stvarnost našega života – naglasio je Papa. Upravo nas tome prvenstvu poučavaju pastiri. Od njih želimo naučiti ne dopustiti da nas pritisnu sve hitne stvari svakodnevnoga života. Od njih želimo naučiti unutarnju slobodu da druge stvari – ma koliko one bile važne – stavimo u drugi plan kako bismo se približili Bogu, kako bismo ga pustili da uđe u naš život i u naše vrijeme. Vrijeme koje potrošimo za Boga, a krenuvši od Njega i za bližnjega, nije nikada izgubljeno vrijeme. To je vrijeme u kojemu uistinu živimo, u kojemu živimo kao ljudske osobe – naglasio je Sveti Otac.
Za svakoga postoji put. Gospodin za svakoga određuje za njega odgovarajuće znakove. (…) – primijetio je Papa te pojasnio kako sami ne možemo doći do Njega, jer taj put nadvisuje naše snage. Ali, Bog je krenuo prema nama. Bog je sišao. Dolazi nam u susret. On je prošao duži dio puta, a sada od nas traži: Dođite i vidite koliko vas volim. Dođite i vidite da sam ovdje. U božićnoj noći postoji novost – rekao je Papa – Riječ se može vidjeti, jer je postala tijelo, u djetetu povijenome u jaslama. Božji znak, znak koji je dan pastirima i nama, nije neko uzbudljivo čudo. Božji je znak njegova poniznost. Božji je znak to što se On čini malenim; postaje dijete; dopušta da Ga dotaknemo i traži našu ljubav. Koliko bismo mi ljudi željeli drugačiji, veličanstveni, nepobitan znak Božje moći i Njegove veličine. Ali, njegov nas znak poziva na vjeru i ljubav, te nam stoga daje nadu: Bog je takav – naglasio je Sveti Otac.
Gospodin posjeduje moć i Dobrotu – kazao je nadalje Papa – i posebno nas poziva da postanemo slični Njemu. Da, postajemo slični Bogu ako se prepustimo da nas taj znak oblikuje; ako i mi sami naučimo biti ponizni, a tako i istinski veliki; ako se odreknemo nasilja i služimo se samo oružjem istine i ljubavi. Poganstvo je nedostatak osjećajnosti – istaknuo je Sveti Otac – ono je kameno srce nesposobno za ljubav i za shvaćanje Božje ljubavi. Krist nam, naprotiv, želi dati srce od mesa. On dolazi k nama kao čovjek kako bismo uistinu postali čovječni. Otvorimo stoga naša srca pred Bogom koji je postao dijete – rekao je na koncu Sveti Otac.