Isus se rađa iz Stvoriteljeve i Marijine poniznosti – kazao je Sveti Otac komentirajući
Marijin Magnificat, koji smo slušali u današnjem evanđelju. Sveti je Otac tijekom
pontifikata u više navrata govorio o dubokoj teologiji sadržanoj u Marijinu hvalospjevu. Prijestolja
moćnika ovoga svijeta su privremena, ustvrdio je Benedikta XVI. komentirajući hvalospjev
Božjoj veličini i poniznosti. Što je zajedničko muškarcima i ženama koje je Crkva
priznala svetima? To je duboka njihova svijest o razmjeru između Božje veličine i
osobne malenkosti. Nema dakle svetosti bez svijesti o vlastitim ograničenjima, niti
može biti pravi kršćanin onaj tko nije kadar biti ponizan. Sveci nikada nisu izgubili
iz vidika da se iz susreta poniznosti rodio Isus, Sin Božji i čovječji: poniznosti
utjelovljena Boga, koji je postao malen, i poniznosti Marije koja ga je primala u
svoje krilo; Stvoriteljeve dakle poniznosti i poniznosti stvorenja. Marija, prva kršćanka
upravo nju veliča u hvalospjevu. Veliča duša moja Gospodina, doslovno moja duša Boga
čini velikim, Marija priznaje Božju veličinu. To je osnovni vjerski osjećaj. Taj osjećaj
daje ljudskom stvorenju sigurnost i usred povijesnih oluja oslobađa ga od straha –
kazao je Benedikt XVI. 1. lipnja 2008. godine. Poput Marije i Papa je često veličao
poniznost. Bog u Mariji najviše cijeni poniznost – ustvrdio je Papa. Dok je za ljudski
mentalitet, poglavito suvremeni, poniznost odlika gubitnika: Poniznim se smatra onoga
tko uzmiče, pobijeđenog, tko ne može ništa reći svijetu. Naprotiv, poniznost je magistralni
put, ne samo zato što je velika ljudska vrlina, nego, i u prvome redu, jer predstavlja
način Božjega djelovanja – kazao je Papa 2. rujna 2007. godine. Dvije tisuće godina
kušani relativizmi nisu uspjeli nadvladati vječni izazov evanđelja. Griješi čovjek
koji u ime vlastite slobode želi biti neovisan o Bogu, to je velika greška koju, kako
nas uči povijest, čovjek jako skupo plaća. Gdje nema Boga, čovjek nimalo nije veći;
dapače gubi božansko dostojanstvo, s njegova lica nestaje Božjeg sjaja. U konačnici
je samo proizvod slijepe evolucije, koji se može rabiti i zlorabiti. A upravo to potvrđuje
iskustvo našega doba. Jedino ako je Bog velik i čovjek je velik. Gledajući Mariju
moramo shvatiti tu istinu. Ne smijemo se udaljavati od Boga, nego Boga moramo činiti
prisutnim – kazao je Benedikt XVI. 15. kolovoza 2005. godine. Stoga je gubitnik
bogatstvo stečeno na štetu slabih, moć koja služi samo onome tko ju ima, a ne općem
dobru. Marijin hvalospjev nas uči da je Bog na strani posljednjih. Njegov je plan
često sakriven ispod neprovidnog zemljišta ljudskih događanja, gdje nadvladavaju oholi,
moćni i bogati. A ipak je određeno da se na koncu otkrije njegova tajna snaga, kako
bi se očitovalo tko su pravi Božji odabranici: oni koji ga se boje, vjerni njegovoj
riječi; ponizni, ogladnjeli, Izrael, sluga njegov, odnosno zajednica puka Božjega
koju, poput Marije, čine siromašni, čisti i jednostavna srca – istaknuo je Papa 15.
veljače 2006. godine. Magnificat je u konačnici najistinitije očitovanje kršćanskoga
života i najizvornije čitanje ljudskih događanja: Nakon brojnih stoljeća i tisućljeća
ostaje najdublje i najistinitije tumačenje povijesti, dok je povijest porekla sva
tumačenja mudraca ovoga svijeta. Hvalospjev, istinsko i duboko teološko čitanje povijesti,
koje neprestano moramo učiti od Nje čija je vjera bez mrlja i pukotina – kazao je
Benedikt XVI. 1. lipnja 2008. godine.