Sveci odražavaju u povijesti svjetlo velikoga dostojanstva koje je Bog dao čovjeku
– tom je misli papa Benedikt XVI. završio govor održan pred oko 150 osoba, koje je
u subotu, 19. prosinca, primio u audijenciju u prigodi 40. obljetnice ustanovljenja
Zbora za proglašenje svetih. Bila je to prigoda koju je Sveti Otac iskoristio za razmišljanje
o razdobljima koje je Crkva, tijekom svojega dvotisućljetnoga iskustva, odredila kako
bi kršćanstvu predstavila uzore evanđeoskoga svjedočanstva. Isticati nekog sveca
ili blaženika ne znači slaviti neku osobu iz prošlosti, nego predložiti njegovu karizmu
poradi izgrađivanja sadašnjosti i budućnosti Crkve i društva. A potkrepljivati dokazima
činjenice iz njegova života, nije birokratski čin, nego priznanje najvišoj razini
ljudske i duhovne vrednote muškaraca i žena koji su za života odbili osrednjost kako
bi ljubili Krista voleći bližnjega. Sve to stoji iza cjelokupnosti iskustva, znanstvenih
prinosa, i proceduralnih normi koje su, posebno u posljednjih 500 godina – od Siksta
V. do Pavla VI. – doveli do ustanovljenja papinskoga dikasterija za proglašenje svetih.
Vaš je rad važan prinos djelu evangelizacije – rekao je Sveti Otac obraćajući se dužnosnicima
tog Papinskog vijeća. Sveci su izvanredni likovi vjernika, - napomenuo je nadalje
Sveti Otac - jer su u punini ostvarili onu caritas in veritate koja je najveća
vrednota kršćanskoga života, iskazana kroz dvije važne veličine. Najprije, njihov
odnos s Gospodinom, pa i kada ide tradicionalnim putovima, on nije nikada umoran i
uvijek isti, nego se izražava na uvijek istinskim, živim i originalnim načinima, te
proizlazi iz snažnoga i privlačnoga dijaloga s Gospodinom, koji vrjednuje i obogaćuje
i vanjske oblike. Osim toga, u životu te naše braće ističe se stalno traženje evanđeoske
savršenosti, odbijanje osrednjosti i težnja prema potpunome pripadanju Kristu – rekao
je Sveti Otac. Nakon razmišljanja o vrednoti svetosti, Papa se osvrnuo na kanonska
razdoblja koje Crkva poštuje u javnome priznavanju. Najprije beatifikacija, a potom
kanonizacija, sjedinjene su – kako je primijetio – vezom velike dosljednosti, a prethodi
im priznavanje herojskih kreposti ili mučeništva, ili kakvoga izvanrednog dara. Na
tom putu Crkva radosno i s divljenjem prihvaća čudesa koja joj Bog, u svojoj beskonačnoj
dobroti, besplatno daruje, u svrhu potvrđivanja evanđeoskoga propovijedanja. Isto
tako prihvaća svjedočanstvo mučenika kao najčišćega i snažnoga oblika suobličavanja
s Kristom – istaknuo je Sveti Otac. Zahvaljujući toj 'pedagoškoj mudrosti' tog postupnog
rasuđivanja, Božji narod štuje, najprije u lokalnoj sredini, a poslije u općoj Crkvi,
braću i sestre koji su dostigli Božju slavu, te su pozvani oponašati njegovu izvrsnost
u vjeri – pojasnio je Papa. Osvrnuvši se potom na svetkovinu Božića, za koju se
pripremamo, Sveti je Otac rekao da ona stavlja u puno svjetlo dostojanstvo svakoga
čovjeka, pozvanoga postati dijete Božje. U iskustvu svetaca, to se dostojanstvo ostvaruje
u stvarnosti povijesnih okolnosti, osobnih naravi, slobodnih i odgovornih odluka,
nadnaravnih karizmi (…) Svetost, odnosno preobrazba ljudi i ljudskih stvarnosti na
sliku uskrsloga Krista, predstavlja krajnju svrhu nacrta Božjega spasenja, kao što
podsjeća apostol Pavao: „Volja je Božja vaše posvećenje“ – istaknuo je na koncu Sveti
Otac.