Uz liturgijska čitanja 4. nedjelja došašća razmišlja vlč. Richard Pavlić

U ovu četvrtu, zadnju, nedjelju Došašća, liturgijska nam čitanja nude odlomak iz Knjige proroka Miheja. To je prorok čija su proročanstava starija od svih starozavjetnih proročanstava koja smo do sada slušali u Došašću, dakle od Jeremijinih, Baruhovih i Sefanijinih proročanstava.
Međutim, iako su Mihejeva proročanstva starija - on djeluje negdje koncem 8. stoljeća prije Krista -, djeluju nam kako da su preciznija u nekim detaljima mesijanskih proročanstava. Tako čujemo da prorok Mihej izričito spominje Betlehem kao mjesto iz kojega će „izaći onaj koji će vladati Izraelom“. (Mih, 5,1).
Riječ koja najviše dominira ovim odlomkom Mihejevog proročanstva je „mir“. To je riječ koju zapravo susrećemo u svim Mesijanskim proročanstvima, i ona je usko vezana uz drugu vrlo važnu riječ vjere - „blagoslov“. To nam najviše dolazi do izražaja u onom svećeničkom blagoslovu iz Knjige Brojeva kojeg slušamo na Novu Godinu, kada Gospodin govori Mojsiju i Aronu: „Ovako blagoslivljajte Izraelce govoreći im: Neka te blagoslovi Gospodin i neka te čuva! Neka te Gospodin licem svojim obasja, milostiv ti bude! Neka pogled svoj Gospodin svrati na te i donese ti mir!“ (Br, 6,22-27).
Dakle, blagoslov i mir! Upravo tu nalazimo sponu Mihejevog proročanstva i evanđeoskog odlomka ove nedjelje. Mihej govori o Mesiji koji donosi mir, koji je sam mir, a Luka u Evanđelju donosi riječi Elizabete koja blagoslivlja Mariju Isusovu majku: „Blagoslovljena ti među ženama i blagoslovljen plod utrobe tvoje!“ (Lk, 1, 42). „Blažena ti što povjerova da će se ispuniti što ti je rečeno od Gospodina!“ (Lk, 1,45).
Koje je značenje ovih riječi za nas danas? Koji je smisao ovih riječi za nas koji se spremamo za slavlje blagdana Isusova rođenja? Sigurno je da smo i mi sami danas potrebni i mira i blagoslova. Tko toga nije potreban, pogotovo danas? Ali, kako zadobiti taj mir? Možemo se pitati kao onaj narod što je slušao Ivana Krstitelja: „Što nam je dakle činiti?“ (Lk, 3,10).
Odgovor nam opet daje Riječ Božja koju slušamo ove nedjelje, i to možda najjasnije Poslanica Hebrejima. Autor te poslanice sljedeće riječi pripisuje Kristu: „Evo dolazim!“ [...] „Vršiti, Bože, volju tvoju!“ (Heb, 10, 7). Već tu nalazimo odgovor na naše pitanje kako zadobiti mir. Prvi odgovor je u volji Božjoj, ili u usklađivanju našega života s voljom Božjom. To je ono na što nas poziva sam Mesija koji dolazi „vršiti volju Božju“, a nas uči moliti: „Budi volja tvoja!“. Tu je izvor našega mira!
Međutim, Autor poslanice Hebrejima, govoreći o Mesiji koji dolazi vršiti Božju volju, dalje piše: „U toj smo volji posvećeni prinosom tijela Isusa Krista jednom zauvijek“ (Heb, 10,10). Govori dakle o Isusovom tijelu, o Tijelu čije rođenje ovih dana slavimo blagdanom Božića. To je tijelo bilo prineseno za nas. I mi to znamo. Zato je za nas blagdan Božića neodvojiv od Vazma. Ne možemo pobjeći u „romantiku“ Božića, zanemarujući Veliki tjedan, Veliki petak.
Tek prihvaćajući cijeloga Krista, cijeloga Mesiju, njegovo rođenje, život i poslanje, ali i njegovu smrt - za nas - i njegovo uskrsnuće, dobivamo mir, pravi mir. To je onaj mir o kojem govore proroci. Mir koji ne dolazi od nas nego od Boga - od Gospodina našega Isusa Krista čije rođenje ovih dana u vjeri očekujemo.