Svijet će imati mir ako ljudi budu odgovorno čuvali stvoreno od svake zloporabe –
istaknuo je Benedikt XVI. u poruci za svjetski dan mira 2010. godine, koji se obilježava
1. siječnja, naslovljenoj „Ako želiš gajiti mir, čuvaj stvoreno“, koja je prije podne
predstavljena u Tiskovnome uredu Svete Stolice. Sveti Otac ističe da zdravlje planeta
ovisi o ponašanju pojedinca i zajednice, pojedinih država, te odnosa među državama
i o političkoj volji međunarodne zajednice, stoga je pozvao na odgovorno i zajedničko
upravljanje okolišem i prirodnim bogatstvom, poštujući stvoreno koje odražava sliku
Božju. Svi smo odgovorni za stvoreno, nitko: ni država ni pojedinac, ni bogataš
ni siromah, ne može bježati od vlastite odgovornosti; „Ako želiš gajiti mir, čuvaj
stvoreno“, Sveti se otac dakle obraća tebi, meni i nama to jest svima, ističući kako
mir ovisi o očuvanju stvorenoga. Crkveni dokumenti već više od 100 godina jasno očituju
uzajamnu ovisnost između mira i očuvanja okoliša. To svjedoči slavna enciklika pape
Lava XIII. 'Rerum Novarum', a papa Pavao VI. je upozorio na uzajamnu uzročnost napisavši:
Ako se čovjek neodgovorno ponaša prema prirodi, u opasnosti je da ju uništi i postane
žrtva toga uništavanja. Ivan Pavao II. je pak prije dvadeset godina upozorio: „U naše
vrijeme sve više porasta svijest da je mir u opasnosti... i zbog nedostatka dužnog
poštovanja prema prirodi. Papa Benedikt XVI. očituje ovisnost između mira i okoliša
govoreći o „ambijentalnim izbjeglicama“. Kako zanemariti – pita se – osobe koje zbog
srozavanja okoliša u kojem žive, moraju ga sa svojim dobrima često napustiti sučeljavajući
se s opasnostima i nepoznanicama prisilnoga preseljavanja? Ili kako ne reagirati na
aktualne sukobe ili koji bi se mogli dogoditi radi iskorištavanja prirodnih bogatstava?
Ako se svemu tome pridodaju problematike ovisne o klimatskim promjenama, opustinjavanju,
srozavanju i gubitku produktivnosti ogromnih poljoprivrednih površina, zagađivanju
rijeka i izvora pitke vode, gubitku biološke raznolikosti, učestalosti prirodnih nepogoda,
sječi ekvatorijalnih i tropskih šuma, jasno je – ustvrdio je Benedikt XVI. – da se
nalazimo pred pitanjima koja imaju veliki odraz na uživanje ljudskih prava. Stoga
je razborito učiniti duboku i dalekovidnu reviziju razvojnoga sustava, razmisliti
o smislu ekonomije i njezinim ciljevima kako bi se ispravilo poremećaje i zastranjivanja. Osvrćući
se na brojne krize u svijetu, gospodarsku, okolišnu, prehrambenu i društvenu, rekao
je kako one u konačnici ovise o moralnoj krizi društva. Problem je u čovječjem srcu
koje se, pojasnio je Benedikt XVI. – izgubivši osjećaj za povjerenu mu zadaću, odnosi
prema stvorenome kao izrabljivač, kao apsolutni gospodar, zlostavljajući prirodu umjesto
da njom upravlja. Brojni zaboravljaju da priroda pripada cijelom čovječanstvu, stoga
ju nemilosrdno iskorištavaju i ozbiljno ugrožavaju raspoloživost prirodnih bogatstava
za sadašnji i naročito buduće naraštaje. To jasno ukazuje na nedostatak dalekovidnih
političkih projekata kao i na kratkoročne ekonomske interese, koji se nažalost pretvaraju
u ozbiljnu prijetnju za stvoreno – ustvrdio je Papa. Dužnost je međunarodne zajednice
i državnih vlada osmisliti učinkovitu borbu protiv štetnoga služenja prirodom. Ta
se bitka mora voditi s točno određenim pravnim i gospodarskim propisima, naročito
s dužnom solidarnošću prema onima koji obitavaju najsiromašnije krajeve planeta i
prema budućim naraštajima, a ta se solidarnost također mora očitovati u odnosu između
država u razvoju i razvijenih država. Upravo stoga – tvrdi Sveti Otac – zanimanje
za okoliš zahtijeva široku i globalnu viziju svijeta, zajednički i odgovorni napor
da se iz logike usredotočene na nacionalni interes prijeđe na viziju koja obuhvaća
potrebe svih naroda. Premda je važno priznati da su za sadašnju okolišnu krizu najodgovornije
industrijalizirane države, ipak države u razvoju kao i države s naglim industrijskim
razvojem ne mogu nijekati vlastitu odgovornost za stvoreno, jer odgovorno ponašanje
prema stvorenome spada na sve – istaknuo je Papa. Sveti se Otac u poruci osvrće
na ulogu znanstvenoga i tehnološkog istraživanja, ističući kako valja poticati razvoj
solarne energije, biti pozoran na problem pitke vode, istraživati prikladne strategije
za poljoprivredni razvoj, za upravljanje šumama i otpadom, borbu protiv klimatskih
promjena kao i protiv siromaštva. Crkva je na prvoj crti – tvrdi Sveti Otac – na području
senzibiliziranja i oblikovanja savjesti; kada se ljudska ekologija poštuje u društvu,
i okolišna ekologija od toga ima koristi. U stvaranju postoji „gramatika“, a Crkva
poziva na poštivanje te gramatike. Sveti Duh upravlja poviješću i vodi ljude prema
„novim nebesima i novoj zemlji“ – stoji u zaključku poruke.