Crkvena zbivanja u BiH

Grob sluge Božjega Josipa Stadlera u sarajevskoj katedrali mjesto je gdje na osobit način na svetkovinu Bezgrješnog začeća Marijina gore brojne svijeće i stoji lijepo cvijeće kao izraz poštovanja i ljubavi mnogih koji su uvjereni u svetost njegova života. Bezgrješno začeće kao suzaštitnica Vrhbosanske nadbiskupije obilježena je svečanim Euharistijskim slavljem. Ujedno je to bilo i obilježavanje 166. obljetnice rođenja i 91. obljetnice smrti nadbiskupa Stadera u prvostolnici koju je on gradio i koja je u gradu Sarajevu i danas simbol susretanja i okupljanja. Kardinal Puljić je na osobit način pozdravio hodočasnike iz ramskog, uskopaljskog i derventskog kraja te doline Neretvice. Čestitao je sestrama Služavkama Malog Isusa patron Sarajevske provincije koja je posvećena upravo Bezgrješnom začeću te slavi 40 godina svoga postojanja nakon što je 1969. Družba, koju je 1890. godine utemeljio upravo nadbiskup Stadler, podijeljena na tri provincije: Zagrebačku, Splitsku i Sarajevsku. Zahvalio je i nazočnim svećenicima što su poslušali njegov poziv te se u velikom broju odazvali na Misno slavlje kako bi, u okviru obilježavanja Svećeničke godine, molili da prvi vrhbosanski nadbiskup u što skorije vrijeme bude uzdignut na čast oltara. „Služiti – kako to lijepo zvuči, ali kako je to skupo jer traži cijelog čovjeka i to čovjeka koji izgara, žrtvuje se i koji je spreman sve izgubiti da zadobije ljubav Božju. Zato vas, drage sestre Služavke Malog Isusa, hrabrim jer ste vi njegova produžena ruka u ovom vremenu; vi ste njegovo srce koje danas kuca za čovjeka. Hrabrim vas da prepoznate to divno svjetlo i divni dar koji vam je ostavio kako bi živjeli ono što je Bog po Bezgrješnom začeću najavio, po rođenju ostvario, po muci i smrti pobijedio“, kazao je kardinal Puljić u prigodnoj propovijedi.
Vrijeme Došašća je posebno milosno vrijeme kada se vjernik treba snažnije posvetiti obnovi iznutra kako bi čiste duše i radosna srca sudjelovao u proslavi Božića. Toga su svjesni i u Uredu katoličkog dušobrižništva u vojsci te su prošlog vikenda (od 4. do 6. prosinca) okupili časnike katolike u kući susreta „Emaus“ u Bijelom Polju kod Mostara na duhovni seminar koji je predvodio biskup iz Mostara mons. dr. Ratko Perić. Tijekom tri dana časnici su redovito molili te slušali i zapisivali razmišljanja o evanđeoskim prispodobama: susretu rimskoga časnika, satnika, s Gospodinom Isusom u Kafarnaumu, rasipnom sinu odnosno milosrdnom ocu, oholom farizeju i skromnom cariniku, sirotoj udovici i nepravednom sucu, milosrdnom Samarijancu te bogatašu i Lazaru, a bilo je i prigode za pitanja i razgovor te sakrament pomirenja. Biskup Perić je svoj govor o sv. Ivana Krstitelju i njegovu pozivu na ispravljanje krivih putova primijenio na pripravu ljudskih srdaca na božićne blagdane, a ovaj seminar je ocijenio korisnim ne samo kao skup intenzivnih razmišljanja i moralnih odluka, nego i kao bolje uzajamno poznavanje samih sudionika, i to s one duhovne strane.
Komisije Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine pod latinskim nazivom Justitia et pax, što na hrvatskom znači Pravda i mir, redovito u ovo vrijeme godine organizira okrugli stol koji je ovaj put održan 9. prosinca u knjižnici Katoličkog školskog centra u Sarajevu na temu: «Identiteti - razlog ili pokriće društvenih ili socijalnih isključivosti». Zanimljivo je da su na okruglom stolu sudjelovale i skupine učenika KŠC-a i Bošnjačke gimnazija. Pozdravljajući sve nazočne, predsjednik Komisije mons. dr. Pero Sudar je kazao kako istinoljubivost i patnje ljudi ali i budućnost Bosne i Hercegovine zahtijevaju da se čim glasnije i što jasnije progovori o sve raširenijoj pojavi nijekanja i uskraćivanja temeljnih ljudskih prava motiviranih, k'o biva, razlikama. „Koliko god se moralo imati razumijevanja za posljedice nepravdi koje je rat ostavio u dušama i životima ljudi, moralno i civilizacijski je neprihvatljivo sve očitije korištenje razlika da bi se ljude konfrontiralo, zavadilo i do kraja zatrovalo», rekao je biskup Sudar. Tijekom rasprave bilo je riječi o legitimnosti identiteta kao jednog od temeljnih ljudskih prava, o forsiranju identiteta kao jednoj od uspješnih manipulacija masama, ali i o nemogućnosti da se prisilno stvara državni identitet, jer se nikoga ne može natjerati da nešto voli iako ga se može pridobiti stvaranjem od države okvira u kojem će se svi osjećati ugodno, ispunjeno i zaštićeno kao u svojoj kući.
A u Katoličkom školskom centru „Sveti Pavao“ u Zenici 5. prosinca održana je duhovna obnova za mlade Vrhbosanske nadbiskupije na kojoj su sudjelovali: vijećnici Vijeća za mlade, momčadi Katoličke malonogometne lige, animatori, članovi predsjedništva Udruge katoličkih studenata Emaus, djelatnici Nadbiskupijskog centra za pastoral mladih „Ivan Pavao II.“, skupina mladih zaduženih za Taizé susrete, predstavnici Frame te studentski zbor Emaus. Voditelj obnove don Damir Stojić, studentski kapelan Zagrebačke nadbiskupije, govorio je o 'teologiji tijela' ističući da je sam Sin Božji uzeo ljudsko tijelo, a posebno se osvrnuo na potrebu ispravnog kršćanskog shvaćanja spolnosti i tjelesnosti.
Međureligijsko vijeće Bosne i Hercegovine održalo je 7. prosinca svoju 53. sjednicu u sjedištu Vijeća u Sarajevu. Razmatrano je pitanje izgradnje vjerskih objekata na zemljištu drugih crkava i vjerskih zajednica kao i na imanjima fizičkih osoba druge vjere, a saslušana su izvješća i dane potrebne smjernice za razne aktivnosti Vijeća od izdavanja časopisa 'Religijski pogledi' i susreta mladih teologa preko posjeta domovima za djecu bez roditeljskog staranja i doma za djecu s posebnim potrebama do organiziranja seminara za srednjoškolce o međureligijskom dijalogu, obilježavanju Međunarodnog dana tolerancije, osnivanju Odbora za međureligijski suradnju i tiskanje zajedničkog religijskog kalendara za slijedeću godinu.
Slijedeće nedjelje Caritas u Bosni i Hercegovini obilježava svoj dan, a Katolički tjednik u svom novom broju donosi intervju s prvim ravnateljem Caritasa BK BiH i sadašnjim ravnateljem Caritasa u Banjoj Luci mons. Miljenkom Aničićem. „Bilo je to vrijeme ratnih strahota, ali i vrijeme velike ljubavi na djelu mnogih koji su nam priskakali u pomoć. Tada smo mogli osjetiti, kako je veličanstveno biti katolik, pripadnik jedne velike Katoličke Crkve, koja je izbliza i izdaleka, predvođena velikim papom Ivanom Pavlom II., suosjećala s našim nevoljama i nastojala pomoći i to ne samo katolicima. Bilo je pomoći i drugih, nekatoličkih i necrkvenih organizacija, ali je najveći dio pomoći, kako u ratu, tako i nakon rata došao od nacionalnih, biskupijskih i župnih Caritasa te raznih drugih katoličkih organizacija i grupa vjernika“, kazao je mons. Aničić prisjećajući se teških ratnih vremena i ističući kako se Caritas posebno danas ne sastoji u tome da nam netko stalno nešto šalje, a mi dijelimo i trošimo, nego je to ujedno i nastojanje da u svojoj sredini vidimo što možemo mi jedni za druge učiniti i što možemo mi učiniti za ljude u nevolji blizu i daleko.