Iskustvo bolesti i trpljenja može postati škola nade – istaknuo je papa Benedikt XVI.
u poruci za Svjetski dan bolesnika. U otajstvu muke, smrti i uskrsnuća Kristova, ljudsko
trpljenje crpi smisao i puninu svjetla – piše Sveti Otac u poruci za 18. svjetski
dan bolesnika, koji se svake godine obilježava 11. veljače, na liturgijski spomen
Gospe Lourdske. U poruci, objavljenoj danas, Sveti Otac podsjeća na 25. obljetnicu
ustanovljenja Papinskoga vijeća za zdravstvene djelatnike te potiče kršćane da u svome
životu stvarno žive usporedbu o dobrom Samaritancu. Pastoralna služba u širokome
svijetu zdravlja – istaknuo je Benedikt XVI. –sastavni je dio poslanja Crkve, „jer
se ucrtava u brazdu spasiteljskoga Kristova poslanja“. Papa želi da Svjetski dana
bolesnika „bude prigoda za velikodušni apostolski zanos u službi bolesnih i svih koji
skrbe o njima“. Svaki je kršćanin pozvan, u raznim i uvijek novim kontekstima, živjeti
usporedbu o dobrom Samaritancu – stoji u poruci. Isus nas i danas, kao na svršetku
usporedbe, – istaknuo je Sveti Otac – potiče da se prigibamo nad tjelesne i duševne
rane tolike svoje braće i sestara koje srećemo na svjetskim putovima“. Sveti Otac
istovremeno poziva vjernike „da shvate kako iskustvo bolesti i patnje s Božjom milošću,
prihvaćenom i življenom u svakodnevnom životu, može postati škola nade“. Citirajući
encikliku 'Nadom spašeni', Sveti Otac ističe da ne ozdravlja čovjeka „odbacivanje
trpljenja, bježanje od bolesti, nego sposobnost da prihvati patnju, u njoj sazrijeva
i nalazi smisao ujedinjujući se s Kristom“. Humanitarna i duhovna aktivnost Crkve
prema bolesnima i trpećima – podsjetio je Papa – očitovala se u mnogostrukim oblicima
i zdravstvenim strukturama institucionalnoga karaktera. Ustanovljenje Papinskoga vijeća
za zdravstvene djelatnike, prije dvadeset pet godina, zacijelo ulazi „u tu crkvenu
skrb za svijet zdravlja“. U sadašnjem povijesno-kulturnom trenutku – tvrdi Sveti Otac
– još se više osjeća potreba crkvene prisutnosti u društvu kadrom učinkovito prenositi
evanđeoske vrednote za zaštitu ljudskoga života, od začeća do prirodnoga svršetka“.U
Svećeničkoj godini Sveti Otac u poruci ne zaboravlja svećenike, „službenike bolesnih,
znak i sredstvo Kristove samilosti, koja treba dospjeti do svakog čovjeka u patnji“.
Tvrdi kako je provedeno vrijeme uz trpećeg plodno milošću za sve druge pastoralne
dimenzije. Papa naposljetku potiče bolesne da mole i prikažu svoje patnje za svećenike,
„da ostanu vjerni svome pozivu te da njihova služba bude bogata duhovnim plodovima,
na dobrobit cijele Crkve