Poniznost je glavna odlika teologa

Pravi teolog nije onaj tko popušta napasti da vlastitom inteligencijom mjeri otajstvo Boga, najčešće lišavajući smisla lik Kristov, nego je onaj tko je svjestan vlastitih granica, kao što su bili brojni veliki sveci koji su također priznati velikim učiteljima, to je bila nit vodilja Papine homilije na svetoj misi slavljenoj s članovima Međunarodnoga teološkog povjerenstva, koji su od jučer (30. studenoga) na godišnjoj plenarnoj skupštini. Uzor umišljenog teologa, koji proučava Sveto Pismo kao što neki znanstvenici proučavaju prirodu, to jest s akademskom hladnokrvnošću koja nastoji isparati otajstvo zanemarujući transcendentalnu iskru, Papa vidi u drevnim pismoznancima koji svetim kraljevima pokazuju put prema Betlehemu, prema djetešcu Isusu. Oni su – upozorio je Papa – veliki stručnjaci: mogu reći gdje se rađa Mesija, ali se ne osjećaju pozvanima. Novost se ne odnosi na njihov život, oni ostaju postrani. Mogu pružiti informacije, ali ta informacija ne utječe na njihov život – kazao je Sveti Otac.
Tako je i u naše doba, u posljednjih 200 godina, opažamo istu stvar. Postoje veliki učenjaci, stručnjaci, teolozi, učitelji vjere koji su nas naučili puno toga. Prodrli su u pojedinosti Svetoga pisma, povijesti spasenja, ali nisu vidjeli bit otajstva, pravu srž, da je Isus zacijelo Sin Božji... Moglo bi se s lakoćom navesti velika imena u povijesti teologije u ovih posljednjih 200 godina, od kojih smo puno naučili, ali se očima njihova srca nije otvorilo otajstvo – ustvrdio je Benedikt XVI. Sveti je Otac veoma strog prema takvom načinu proučavanja, koje se – kako je rekao – postavlja iznad Boga. Strog je sa znanstvenicima koji se služe s metodom u koju „Bog ne ulazi“ i dakle „ne postoji“. Ali je još više strog prema izvjesnoj teologiji koja umrtvljuje božansko, čije je mane pojasnio prizornom slikom: U vodama Svetoga pisma ribari se s mrežom za određenu veličinu ribe, a sve što nije po mjeri mreže u nju ne ulazi, niti dakle postoji. Tako se veliko Isusovo otajstvo, utjelovljenoga Sina Božjeg, ograničuje na povijesnoga Isusa, zaista tragičan lik, nekakva prikaza bez mesa i kostiju, netko tko je ostao u grobu, raspadljiv je, stvarno je umro – ustvrdio je Papa.
Povijest Crkve puna je muškaraca i žene kadrih pred veličinom Božjom priznati svoju malenkost, poniznih i dakle sposobnih otkriti istinu. Između brojnih Papa je spomenuo samo neka imena: Od Bernardice Soubirous do svete Terezije od Lisieuxa s novim čitanjem Svetoga pisma, ne znanstvenim, nego ulazeći u srž Svetoga pisma, sve do svetaca i blaženika našega doba: sestre Bakhite, majke Terezije, Damjana de Veustera. Mogli bismo nabrojati sve – kazao je Papa i dodao kako su oni skupina „malenih koji su učeni“, uzori na kojima se valja nadahnjivati, a poželio je da nam pomognu „biti pravi teolozi koji mogu naviještati Njegovo otajstvo, jer su dirnuti u dubini srca, poput Gospe, svetoga Ivana i centuriona pod križem. A što tek reći o svetome Pavlu koji u svome životu simbolički sadržava pouku o prijelazu iz lažne u pravu mudrost. Gospodin nakon svoga uskrsnuća na putu prema Damasku dotiče srce Saula, učenoga koji ne vide. Isti Pavao u prvoj poslanici Tomoteju piše da je u ono vrijeme bio neuk, unatoč svojoj učenosti. Uskrsli ga je dotaknuo. Postaje slijep a ustvari je progledao. Počeo je vidjeti. Veliki je učenjak postao malen i upravo tako vidi da je ludost Božja mudrost, znanje veće od svih ljudskih znanja – istaknuo je Benedikt XVI.
Međunarodno teološko povjerenstvo, čiji je predsjednik kardinal William Ledava, u petak završava plenarnu skupštinu. Na ovome prvom zasjedanju novoga petogodišta Povjerenstvo će odrediti teme o kojima će se raspravljati u sljedećem razdoblju i usvojiti plan rada. Kardinal William Levada, predsjednik Povjerenstva, zatražio je od Povjerenstva da u radni program uključi raspravu o teološkoj metodologiji, o čemu se također raspravljalo u prethodnome petogodištu.