Poziv Benedikta XVI. upućen umjetnicima da u svijetu budu tumači ljepote, koja uzdiže
ljudski duh i otvara ga nadi, sve više pridobiva nove konsenzuse. Osvrnuvši se na
Papin govor umjetnicima prošle subote u Sikstinskoj kapeli u razgovoru za našu radio
postaju isusovac Marko Ivan Rupnik, teolog, sveučilišni profesor, umjetnik, rekao
je da je Papina gesta jako važna za dijalog između Crkve i umjetnosti, posebice s
umjetnicima. Međutim, taj susret ukazuje i na određenu teškoću, jer susreti nisu česti.
Susret se održao 45 godina nakon susreta Pavla VI. i 10 godina nakon Pisma umjetnicima
Ivana Pavla II., a to znači da Crkva osjeća kako su umjetnici još uvijek daleko ili
se nesigurnim koracima približavaju velikim duhovnim temama koje Crkva čuva u svojim
riznicama. Iz Papinih se riječi jasno zaključuje kako je Svetom Ocu stalo da se uspostavi
dijalog između umjetnika i Crkve – ustvrdio je otac Rupnik. Na upit o razlozima
teškoće, kazao je kako korijeni teškoće sežu u daleku prošlost. Naravno, valja imati
na umu da se umjetnost u određenom povijesnom trenutku osjetila gurnuta u stranu,
stavljena na slijepi kolosijek, jer se Europa opredijelila za pojam, za riječ, za
logiku, za znanost, za filozofiju kao spoznajni put, dok je u drevnim vremenima bila
kraljevski put, simbol, metafora…Našavši se na rubnim dijelovima, umjetnost je naravno
obuhvatila čitavi prosvjed uvrijeđena čovjeka, ranjena s vrlo racionalističkim, intelektualističkim,
mehaničkim i shematičnim očitovanjima, dok se sve ono što je vlastito subjektu izražava
u umjetnosti. Stoga je jasno da dijalog postaje težak ako subjekt izražavajući svoju
jedinstvenost i snagu traži nove oblike, vlastiti izražaj, gramatike i vlastite kodove.
I Crkva se pomalo našla u tome – jer živimo unutar kulture i u mjestima gdje se Crkva
nalazi; ali, čini mi se da se danas osjeća želja, možda još nije izričito vjerska;
brojni mi govore kako je lijepo stvoriti djelo koje po svojoj poruci nadvisuje samo
sebe, to jest da se netko u lijepim i teškim trenutcima zaista želi naći pred tim
djelom, da mu to djelo nešto znači, da je s njim dok ga promatra – kazao je otac Rupnik.
Danas brojni umjetnici žele izići iz sebe i početi komunicirati s drugima, s njima
uspostaviti zajedništvo. Mislim da Crkva stoga ima veliku prigodu, u ovome trenutku,
da – kako reče Sveti Otac – započne prijateljski hod s umjetnicima, da im pomogne
otvoriti i kušati velika blaga spasenja. Što umjetnik bude više „spašen“, bit će više
„otkupljen“, njegovo će umjetničko djelo biti „snažnije“. Moramo im pomoći da veliki
sadržaji otkupljenja, svjetlosti, ljubavi, prihvata i milosrđa ovladaju osobama koje
imaju izraziti dar osjetljivosti i sposobnosti izražavanja – zaključio je otac Rupnik.