Otac Rupnik o dijalogu između Crkve i umjetnosti

Poziv Benedikta XVI. upućen umjetnicima da u svijetu budu tumači ljepote, koja uzdiže ljudski duh i otvara ga nadi, sve više pridobiva nove konsenzuse. Osvrnuvši se na Papin govor umjetnicima prošle subote u Sikstinskoj kapeli u razgovoru za našu radio postaju isusovac Marko Ivan Rupnik, teolog, sveučilišni profesor, umjetnik, rekao je da je Papina gesta jako važna za dijalog između Crkve i umjetnosti, posebice s umjetnicima. Međutim, taj susret ukazuje i na određenu teškoću, jer susreti nisu česti. Susret se održao 45 godina nakon susreta Pavla VI. i 10 godina nakon Pisma umjetnicima Ivana Pavla II., a to znači da Crkva osjeća kako su umjetnici još uvijek daleko ili se nesigurnim koracima približavaju velikim duhovnim temama koje Crkva čuva u svojim riznicama. Iz Papinih se riječi jasno zaključuje kako je Svetom Ocu stalo da se uspostavi dijalog između umjetnika i Crkve – ustvrdio je otac Rupnik.
Na upit o razlozima teškoće, kazao je kako korijeni teškoće sežu u daleku prošlost. Naravno, valja imati na umu da se umjetnost u određenom povijesnom trenutku osjetila gurnuta u stranu, stavljena na slijepi kolosijek, jer se Europa opredijelila za pojam, za riječ, za logiku, za znanost, za filozofiju kao spoznajni put, dok je u drevnim vremenima bila kraljevski put, simbol, metafora…Našavši se na rubnim dijelovima, umjetnost je naravno obuhvatila čitavi prosvjed uvrijeđena čovjeka, ranjena s vrlo racionalističkim, intelektualističkim, mehaničkim i shematičnim očitovanjima, dok se sve ono što je vlastito subjektu izražava u umjetnosti. Stoga je jasno da dijalog postaje težak ako subjekt izražavajući svoju jedinstvenost i snagu traži nove oblike, vlastiti izražaj, gramatike i vlastite kodove. I Crkva se pomalo našla u tome – jer živimo unutar kulture i u mjestima gdje se Crkva nalazi; ali, čini mi se da se danas osjeća želja, možda još nije izričito vjerska; brojni mi govore kako je lijepo stvoriti djelo koje po svojoj poruci nadvisuje samo sebe, to jest da se netko u lijepim i teškim trenutcima zaista želi naći pred tim djelom, da mu to djelo nešto znači, da je s njim dok ga promatra – kazao je otac Rupnik.
Danas brojni umjetnici žele izići iz sebe i početi komunicirati s drugima, s njima uspostaviti zajedništvo. Mislim da Crkva stoga ima veliku prigodu, u ovome trenutku, da – kako reče Sveti Otac – započne prijateljski hod s umjetnicima, da im pomogne otvoriti i kušati velika blaga spasenja. Što umjetnik bude više „spašen“, bit će više „otkupljen“, njegovo će umjetničko djelo biti „snažnije“. Moramo im pomoći da veliki sadržaji otkupljenja, svjetlosti, ljubavi, prihvata i milosrđa ovladaju osobama koje imaju izraziti dar osjetljivosti i sposobnosti izražavanja – zaključio je otac Rupnik.