Došašće u životu vjernika

U bazilici svetoga Petra u Vatikanu Sveti je Otac popodne s početkom u 17 sati predvodio Prvu večernju prve Nedjelje Došašća. S došašćem započinje novi godišnji ciklus, u kojem Crkva slavi Kristovo otajstvo, od utjelovljenja do Duhova i ponovnoga Kristova dolaska. Došašće je također Marijino vrijeme, naime upućuje na Mariju čije je očekivanje Gospodina uzorno za sve vjernike. Govoreći o značenju došašća za život vjernika u razgovoru za našu radio postaju msgr. Piero Coda, teolog, rekao je kako je Došašće jako vrijeme pripreme za Božić, četiri liturgijska tjedna postupno nas približavaju izvanrednom događaju naše vjere, a to je dolazak na svijet Sina Božjega, Isusovo utjelovljenje – kazao je msgr. Coda.
Na primjedbu kako svaki tjedan ima posebno značenje, rekao je kako nam liturgija postupno približava Božić. Kroz adventsku liturgiju duhovno proživljavamo povijest odabranoga naroda, a to je u nekom smislu sažetak povijesti čovječanstva. Riječ je o četiri vremenska razdoblja približavanja Božjem dolasku među nas, a to nije samo dolazak u onome trenutku, prije više od dvije tisuće godina, nego počevši od tada Bog neprestano po vjeri, sakramentima, krštenju i Euharistiji dolazi u naše srce. On dolazi među nas kao Emanuel, da bude Bog s nama. Znakovi vremena nas pozivaju da razmišljamo o tome kako očekivati i prihvatiti Boga koji dolazi. Čovječanstvo nikada kao danas nije imalo tako duboke rane: duhovne, materijalne, osobne i zajedničke. Te rane vape za dolaskom Spasitelja – rekao je msgr. Coda.
Na upit kako se najbolje pripremiti za Došašće, rekao je kako srce i um treba osloboditi od svega potom se razoružani staviti pred riječ Božju koja naviješta dolazak Isusa Spasitelja. U sebi moramo stvoriti tišinu jer dolazeću riječ, koja se želi utjeloviti u našem životu, ako nema tišine, ne možemo ni čuti ni osjetiti. U životu moramo naći vremena, to mogu biti upravo ova četiri tjedna, kada slušana riječ prodire u dubinu srca i preobražava ga. Možda nas slušajući svetu misu koja riječ posebno dotakne, kada se vratimo kući uzmimo Sveto pismo u ruke i ponovno pročitajmo ono što nas se posebno dojmilo, neka riječ ispuni srce da se u svjetlu te riječi otvori drugome, potrebitom ili marginaliziranome, to su jedini, istinski znaci iskrenoga otvaranja Bogu – zaključio je msgr. Coda.