Opća audijencija srijedom

Da su odnosi među ljudskim osobama oblikovani prema odnosu ljubavi koji povezuje tri božanske Osobe, svijet bi bio sretnije mjesto, na kojemu bi svatko živio „za drugoga“ – misao je pape Benedikta XVI. kojom je završio katehezu na općoj audijenciji održanoj u srijedu, 25. studenog, u Dvorani 'Pavao VI.' Sveti je Otac nadahnuće za ovu katehezu pronašao u spisima dvojice monaha, teologa iz XII. stoljeća – Huga i Rikarda, koji su živjeli u glasovitoj pariškoj Opatiji svetoga Viktora.
Ljudska povijest nije samo besmisleno nizanje događaja vođenih kaosom, nego je mjesto na koje je Bog poslao svojega Sina, i na kojemu i dalje djeluje preko Duha Svetoga. A da je ljudski duh sposobniji promatrati nebeske stvarnosti po primjeru Trojstva, i tako se ponašati, otkrio bi da je „čudo“ sreće moguće i u zemaljskoj stvarnosti – pouke su, vrlo sažete, dvojice teologa koji su živjeli prije 800 godina – Huga i Rikarda iz Svetoga Viktora, koje je Sveti Otac predložio tisućama vjernika okupljenih na audijenciji. U Parizu je u XII. stoljeću Sveti Viktor bio opatija „čvrstoga kulturnog identiteta“, i to toliko snažnoga da su njegovi monasi nazivani Viktorincima. U njoj se – prema Papinim riječima - ostvario uspješan spoj između dviju teoloških struja koje su tada bile u modi: monaške, više usmjerene na kontemplaciju otajstava vjere, i skolastička, koja je za razmatranje božanskih otajstava koristila razum.
Hugo iz Svetoga Viktora jako se zanima za odnos između vjere i razuma, te stoga svoju teološku znanost utemeljuje na povijesnome pristupu Bibliji – rekao je Sveti Otac. Drugim riječima, prije otkrivanja simboličke vrijednosti, dubljih dimenzija biblijskoga teksta, potrebno je poznavati i temeljito proučiti značenje povijesti ispripovijedane u Svetome pismu. Inače bismo – upozorava Hugo vrlo uspješnom usporedbom - mogli biti kao gramatičari koji zanemaruju abecedu – rekao je Sveti Otac. Ako se poznaje smisao povijesti u Bibliji – pojašnjava nadalje monah Hugo – onda su i ljudska zbivanja obilježena providnošću, prema njezinu nacrtu. Tako za Huga iz Svetoga Viktora – napomenuo je Papa – povijest nije plod nerazumne sudbine ili besmislenoga slučaja, kako bi moglo izgledati. Naprotiv, u ljudskoj povijesti djeluje Duh Sveti, koji potiče divan dijalog ljudi s Bogom, njihovim prijateljem. To teološko viđenje povijesti ističe iznenađujuće i spasenjsko sudjelovanje Boga koji ulazi i djeluje u povijesti, gotovo postaje dio naše povijesti, ali uvijek čuvajući i poštujući slobodu i odgovornost čovjeka – napomenuo je Sveti Otac.
Podsjetivši potom kako je teolog Hugo iz Svetoga Viktora dao tumačenje sakramenta koji na djelotvoran način pokazuje, kako „tjelesnost“ simbola koji čini vidljivim sâm sakrament, tako i snagu milosti koja je sadržana u njemu, Sveti je Otac napomenuo da je važno da i danas liturgijski animatori, a posebno svećenici, pastoralnom mudrošću vrjednuju znakove vlastite sakramentalnim obredima – tu vidljivost i dodirljivost Milosti – i to pozorno pripremajući katehezu, kako bi svako slavlje sakramenata svi vjernici proslavili pobožno, snažno i duhovnom radošću.
Za razliku od Huga, njegov učenik Rikard je mistik, te prednost daje alegoričkome smislu Biblije – primijetio je nadalje Papa. On vjernicima predlaže duhovni put koji poziva prije svega na vježbanje raznih kreposti, učeći se dovođenju u red i uređujući razumom osjećaje i unutarnja gibanja osjećaja i emocija. Tek kada čovjek postigne ravnotežu i ljudsku zrelost na tom području, spreman je za kontemplaciju (…) Kontemplacija je, dakle, cilj, rezultat teškoga puta koji zahtijeva dijalog između vjere i razuma, odnosno, još jednom, teološki razgovor – istaknuo je Sveti Otac. Primjenu razmišljanja na shvaćanje vjere, vrlo uvjerljivo prakticira Rikard, u svojemu remek-djelu o Presvetome Trojstvu – napomenuo je Papa. Riječ je o oštroumnome opisu odnosâ ljubavi koji sjedinjuju tri trojstvene Osobe, i neprestanoj radosti koja ih obilježava. To je uzor – napomenuo je Papa – koji, kad bi ga čovjek oponašao, to bi pozitivno obilježilo cijelo čovječanstvo. Kako bi se svijet promijenio kad bi se u obiteljima, župama i u svakoj drugoj zajednici odnosi živjeli uvijek slijedeći primjer triju božanskih Osoba, u kojemu svaka živi ne samo s drugom, nego i za drugu i u drugoj! – istaknuo je Sveti Otac te spomenuo kako je prije nekoliko mjeseci, u podnevnome nagovoru podsjetio na to: Samo nas ljubav čini sretnima, jer živimo u odnosu, i živimo kako bismo voljeli i bili voljeni.
Nakon kratkoga prikaza kateheze na drugim jezicima, Sveti je Otac upravio pozdrav mladima, bolesnima i mladencima, i tom se prigodom osvrnuo na početak Došašća, pozvavši na budnu molitvu i velikodušno evanđeosko zalaganje. Među brojnim hodočasničkim skupinama, na audijenciji je bila i skupina hrvatskih hodočasnika, koje je Sveti Otac pozdravio ovim riječima:
„Srdačnu dobrodošlicu upućujem hrvatskim hodočasnicima, a osobito vjernicima iz Netretičkog Završja. Neka vam hodočašće na grobove apostola osnaži vjeru u Isusa Krista, učvrsti nadu u vječni život i usavrši ljubav prema bližnjima. Hvaljen Isus i Marija!“