Godine 1581. u mjestu Pouy, u pokrajini Landes, na jugozapadu Francuske rodio se sv.
Vinko Paulski. Bio je treće od šestero djece. Već kao dijete imao je milosrdno srce
za drugoga. Bio je istinoljubiv i jednostavan. Roditelji su ga dali školovati u nadi
da će kasnije podupirati obitelj. No, Bog drugačije zahvaća u Vinkov život. Teologiju
je završio u Toulouseu, a za svećenika je bio zaređen 1600. godine. Svoje je svećeništvo
shvaćao kao poslanje koje obuhvaća sav neodoljivi polet dinamizma Utjelovljenja.
Iz toga iščitavamo kasnije njegovu kristologiju koja je kristologija odozdo. Vinko
je na poseban način naglašavao otajstvo Isusovog javnog života, kada su se uz Sina
Božjega okupljala mnoštva patnika i napuštenih ljudi. Bitno je cijenio Kristov društveni
izbor. «On, iako Gospodin i Gospodar, nad svime, provodio je sniženje u životu» govorio
je svetac. Stoga se Vinkova kristologija, produžuje u dva smjera: evangelizacija i
služenje. To je bit njegova svećeničkog poziva. Vinkovo životno nastojanje bilo
je oslobađanje čovjeka od njegove materijalne i duhovne bijede. To oslobađanje nije
zamišljao kao individualno nastojanje, nego kao zajedničko djelovanje, okupljanjem
najboljih snaga u Crkvi i društvu, da se prizna dostojanstvo čovjeka. Kada je
1625. godine osnovao Družbu svećenika misionara, za geslo Družbe uzeo je riječi Isusove
iz Lukina evanđelja: «Poslao me navijestiti Radosnu vijest siromasima». Njegov Krist
je u trajnom darivanju ljubavi prema čovjeku. Za Vinka siromasi nisu bili samo na
brizi Crkve. Siromasi, «njegovo breme i njegova bol», bili su i jesu dio zajedničke
baštine čovječanstva. Sv. Vinko je bio izvanredno osjetljiv za život i njegovu kvalitetu.
Kroz sve njegovo djelovanje, u vremenu, kad se ocrtavala orijentacija modernog društva
za totalitarne institucije, on nije prihvatio logiku «zatvaranja», jer ga je nadahnjivala
univerzalnost Crkve. Otvarao se novosti poslanja u suradnji sa svima koji su htjeli
biti novost početka boljeg društva i otvorenije Crkve za čovjeka koji je najveća vrednota
bilo koje institucije. Svoja nastojanja i svoje djelo za budućnost Crkve i čovjeka
sv. Vinko prenosi na svoju subraću i Družbu koju je osnovao, dajući im trajni nalog
službe spram Boga i bližnjega sve do ponovnog dolaska Sina Čovječjeg. Sv. Vinko
je često govorio svojim misionarima: «Naš Gospodin došao je naviještati evanđelje
siromasima, a to je također vaš udio i vaš posao». U početku je Družba svećenika –
misionara, stanovala u starom kolegiju nazvanom «Zavod dobre djece». Kasnije su se
članovi družbe preselili u stari samostan «Sv. Lazara» koji je bio vlasništvo otaca
augustinaca sv. Viktora u Parizu. Već su u Vinkovo vrijeme misionari po njemu dobili
ime «lazaristi». Lazar, hebrejski Eleazar, u prijevodu znači «Bog pomaže». Time je
družba dobila i programske smjernice. Misijska družba koju je osnovao sv. Vinko
Paulski ima za svoju posebnu apostolsku zadaću slijediti Isusa Krista u njegovim krepostima
i u njegovom djelovanju za spasenje bližnjega. Vinko je dobro znao da je Crkva «misionarska»
po svojoj naravi, jer potječe iz slanja Sina i slanja Duha Svetoga po odluci Boga
Oca, i stoga je imao izvanrednu istančanost za širenje Božje riječi u svim slojevima
društva. To ga je nukalo da svoje misionare šalje i izvan Francuske kako bi obznanjivali
poruku spasenja. Gdje bi god Vinkovi misionari držali misije, podizali bi i bratovštine.
Naglasak nije bio samo na vanjskom učinku, nego i na međusobnoj ljubavi članova bratovštine.
Vinkov je dar bio što je na to polje dobrotvornosti znao privući mnoga imena iz visokoga
društva toga doba. Godine 1633. sv. Vinko je zajedno sa sv. Lujzom de Marillac,
osnovao Družbu kćeri kršćanske ljubavi. Bila je to ženska zajednica koja je po ulicama
Pariza činila djelo milosrđa i iskazivala pomoć onima koji su najpotrebniji. Radile
su ono što je prvotno bila zamisao sv. Vinka. Nadahnute Vinkovom karizmom, kroz povijest
su nastajale i druge ženske redovničke zajednice kao i laičke udruge koje su za temelj
svoga poslanja i djelovanja uzimale pravilo sv. Vinka. Na taj način on postaje njihov
duhovni otac. Ovo govorimo jer članovi Misijske družbe, na bilo kojem polju rada,
trebaju biti otvoreni suradnji sa svim ograncima Vinkove obitelji kao i sa svim vjernicima
laicima. Danas kada vlada proces objedinjavanja u svijetu, mislim da je neophodna
suradnja svih, zajedničko planiranje i traženje rješenja. To poglavito vrijedi za
područje socijalno-karitativne djelatnosti, koja je specifična za Vinkovu obitelj,
i koje je uvijek veće od pojedinačnih naših mogućnosti. Ni sv. Vinko ne bi mogao učiniti
to što je učinio bez pomoći i suradnje istomišljenika. Prema statističkim podacima
Misijska Družba sv. Vinka Paulskog danas ima 3889 svojih članova u 521 kući u 52 provincije
u svijetu. Zajednica lazarista u Hrvatskoj, koja je u sastavu Slovenske provincije,
ima jedanaest svojih članova: sedam svećenika, jednog časnog brata i tri bogoslova.
U Hrvatsku su lazaristi iz Slovenije došli početkom drugog svjetskog rata i upravljali
župom Svetice, Mahično i Ozalj. Godine 1958. preuzeli su župu sv. Barbare u Vrapču
u Zagrebu, gdje su izgradili svoju kuću. U Hrvatskoj danas pastoralno djelujemo u
Zagrebačkoj nadbiskupiji i to na župama Sv. Barbara - Vrapče, Bezgrešno začeće Blažene
Djevice Marije, Malešnica-Oranice, Srce Isusovo – bolnica Vrapče i Uznesenje Marijino,
Novigrad na Dobri. Jedan naš subrat iz Hrvatske djeluje kao misionar na Salomonskim
otocima. Osnovne djelatnosti Misijske družbe sv. Vinka Paulskog su: pučke
i vanjske misije, držanje duhovnih vježbi za ljude različitih staleža, držanje i vođenje
školskih i studentskih domova, rad s bolesnicima i siromasima, pastoralni rad po župama,
duhovno vodstvo članovima Vinkove obitelji kao i vjernicima laicima, pripravljanje
vjernika za pastoralno djelo, rad s mladima, odgoj svećeničkih kandidata. Mi,
Vinkovi misionari, svojim djelovanjem nastojimo slijediti svoga utemeljitelja, živeći
u jedinstvu s Kristom sve čineći za njega i po njemu. I dok ove godine slavimo 350.
obljetnicu smrti našeg utemeljitelja kao i sv. Lujze, pod geslom Ljubav-poslanje,
molimo Boga da naše djelo ide ukorak s čovjekovim potrebama po volji Gospodina koji
nas odasla.