Vaš genij svjedoči svijetu nadu i odraz Beskonačnoga - ustvrdio je Benedikt XVI. na
prijepodnevnom susretu s predstavnicima umjetnika iz cijeloga svijeta, održanome u
Sikstinskoj kapeli. Budite i vi sa svojom umjetnošću navjestitelji i svjedoci nade
za čovječanstvo – potaknuo je Papa umjetnike završavajući svoj susret s njima. Susret
je održan povodom 10. obljetnice Pisma umjetnicima Ivana Pavla II. i 45. obljetnice
povijesnoga susreta s umjetnicima pape Pavla VI. Umjetnost očituje ljepotu koja iz
mrtvila budi čovjeka i vodi ga da se izdigne iznad granica čistoga estetizma, otvara
srce nadi, gura ga prema nečemu višem, prema transcendentalnoj ljepoti sve do razmišljanja
obrisa lica Božjega. Tim je riječima Sveti otac želio potvrditi prijateljstvo između
Crkve i umjetnosti. Govoreći o freskama Skistinske kapele, u kojoj se održavao
susret s umjetnicima, Papa je rekao kako je ljepota dodirno područje između vjere
i umjetnosti. Sikstinska kapela pred naše oči stavlja također i opasnost od konačnog
čovječjeg posrtanja, prijetnje koja se natkriljuje nad čovječanstvom kada se prepusti
zavesti od snaga zla. Ona je također snažan proročki krik protiv zla, protiv svakoga
oblika neprave. Dramatična ljepota Michelangelovih freski, s njihovim bojama i oblicima,
postaje dakle navještaj nade, snažan poziv da se pogled uzdigne prema posljednjem
obzoru – kazao je Sveti Otac. Papa se u svome govoru često osvrnuo na riječi pape
Pavla VI. izgovorene 7. svibnja prije 45 godina, naročito na umješnost umjetnika da
očituju svijet duha, nevidljivog, što je istaknuo i nadbiskup Gianfranco Ravasi, predsjednik
Papinskoga vijeća za kulturu, pozdravljajući Svetoga Oca. Papa je u govoru također
često spominjao riječi Ivana Pavla II. sadržane u Pismu umjetnicima 1999. godine,
iz kojeg je talijanski glumac Sergio Castellito čitao nekoliko ulomaka: Nitko bolje
od vas, umjetnici, umni graditelji ljepote, ne može dokučiti nešto od samilosti kojom
je u zoru stvaranja Bog pogledao na djelo svojih ruku... Vama je poznato da Crkva
oduvijek cijeni umjetnost kao takvu, kada je istinska veoma je srodna sa svijetom
vjere – pročitao je Castellito iz pisma umjetnicima. U sadašnjem trenutku, nažalost
obilježenom osim negativnih pojava na socijalnoj i gospodarskoj razini i bezumnim
iskorištavanjem prirodnih bogatstva, što može vratiti zanos i povjerenje, što može
ohrabriti ljudski duh da sanja život dostojan svoga poziva ako ne ljepota? – zapitao
se Sveti Otac. Osnovana uloga ljepote, što je također istaknuo i Platon, jest spasonosan
„potres“ koji čini da čovjek iziđe iz sebe, izbavlja ga iz očaja, iz uljuljanosti
svakodnevice, muči ga i ranjava poput koplja, ali upravo ga tako „budi“ ponovno mu
otvarajući oči srca i duha, dajući mu krila, gurajući ga prema visinama. Ipak – pojasnio
je Papa – traženje ljepote o kojoj govorim nije nikakav bijeg u iracionalno ili u
čisti estetizam, niti je iluzorna, površna i zasljepljujuća sve do ošamućenosti ljepota,
koja umjesto oslobađanja zarobljava duh. Takva je ljepota zavodljiva i licemjerna,
budi požudu, volju za vlašću, ugnjetavanjem drugoga, a brzo se preobražava u svoju
suprotnost, poprimajući izraze besramnosti, prijestupa ili izazova koji je samom sebi
cilj. Istinska ljepota naprotiv nostalgiji otvara ljudsko srce, iskonskoj želji da
upozna, ljubi i ide prema Drugome, prema Uzvišenome. Istinska ljepota može postati
put prema Transcendentnome, prema najvišem misteriju, prema Bogu – istaknuo je Benedikt
XVI. Umjetnost, u svim svojim očitovanjima, u trenutku sučeljavanja s velikim životnim
pitanjima, s temeljnim temama iz kojih proizlazi smisao života, može poprimiti vjersko
obilježje i postati put dubokoga nutarnjeg razmišljanja i duhovnosti. Nakon spominjanja
svetoga Augustina, Dostojevskog i Hansa Ursa von Balthasara i njihova shvaćanje ljepote,
Papa je susret s umjetnicima nazvao „srdačnim, prijateljskim i strastvenim pozivom“:
I vi budite, sa svojom umjetnošću, navjestitelji i svjedoci nade za čovječanstvo.
A ne bojte se sučeljavati s prvim i posljednjim izvorom ljepote, dijalogizirati s
vjernicima, s onim tko se poput vas osjeća hodočasnikom u svijetu i povijesti prema
beskonačnoj ljepoti. Vjera ne oduzima ništa vašem geniju, vašoj umjetnosti, dapače
uzdiže ih i hrani, hrabri da prijeđu prag i da s ganutim i zavedenim očima promatraju
posljednju i konačnu ljepotu, sunce bez zalaska koje osvjetljava i sadašnjost čini
lijepom – zaključio je Benedikt XVI.