Dan 'Pro Orantibus'

Crkava danas, na liturgijski spomen Marijina prikazanja u hramu, obilježava Dan „Pro orantibus“ sjećajući se redovnika i redovnica koji žive u klauzuri. Papa Pio XII. je 21. studenoga 1953. godine proglasio dan s nakanom da se posebno moli za potrebite samostane, a obilježavanje je povezao s Marijinim prikazanjem u hramu, proročkom ikonom svih koji redovničkim posvećenjem prikazuju svoj život za slavu Boga i obraćenje srca.
Osvrnuvši se na obilježavanje 'Dana pro orantibus' u razgovoru za našu radio postaju sestra Giuseppina Fragasso, dopredsjednica Tajništa za potporu sestrama u klauzuri, rekla je kako svi koji žive odvojeni od svijeta cjelovito posvećuju život susretu s Kristom, slušanju riječi Božje i meditaciji, a riječ Božju primaju u ljepoti liturgije, tišine i kontemplacije. Kontemplativni služe vremenu ali ne dopuštaju da s njima vlada vrijeme, jer čitavo vrijeme posvećuju slavi Božjoj; slava Bogu je prioritet u njihovu zvanju – istaknula je sestra Fragasso i dodala kako nas obilježavanje 'Dana pro orantibus' poziva da svratimo pogled na sve koji tiho, u svakodnevnici ponekad bjesomučnoj, svjedoče da je Bog jedini čvrsti oslonac, nepokolebljiva hrid vjernosti i ljubavi.
Odgovarajući na upit o teškoćama samostanâ, rekla je kako su gotovo svi samostani povijesni spomenici u kojima žive zatvorene sestre, a to nije ugodno za njih jer remeti njihov život. Tajništvo za potporu sestrama u klauzuri, koje je po želi pape Pija XII. ustanovio otac Isidoro di Sant'Elia, karmelićanin, brine se koliko je moguće o bolesnim sestrama, u biskupiji Chiavari je na raspolaganju jedna kuća za njihov tjelesni oporavak. U ovoj prigodi se obraćam svim ženskim družbama koje imaju kuće za svoje starije sestre da prime kaluzurne sestre kojima je potrebna liječnička njega i duži oporavak. To bi osim svjedočenja sestrinske ljubavi između raznih zvanja u Crkvi stvorilo simbiozu između aktivnoga redovničkog života i nazočnosti u zajednici žive svjetiljke koju predstavlja sestra iz klauzure.
Na upit što se može naučiti od onih koji žive u klauzuri, rekla je kako Benedikt XVI. samostane naziva „zelenim plućima grada; od njih upravo u ovo vrijeme možemo naučiti kako ponovno naći primat Božji, da Bog bude glavni u našem životu; one nas mogu naučiti kako se ponizno uključiti u stvarnost da smo po milosti u Kristu djeca Božja. To nam kršćansko iskustvo omogućuje prepoznati kako nije ništa u vlasti zla, nego je sve prožeto milošću, a posvećeni život u klauzuri je milost za cijelu Crkvu – zaključila je sestra Fragasso.