Papina kateheza na općoj audijenciji - 11. studenoga 2009

Papa Benedikt XVI. je u svojoj katehezi na današnjoj općoj audijenciji govorio o Clunyjskom redu koji je bio važan monaški pokret u Srednjem vijeku. Draga braćo i sestre, ovoga vam jutra želim govoriti o jednom monaškom pokretu koji je imao veliku važnost u stoljećima Srednjeg vijeka a o kojem sam već nešto bio natuknuo u prethodnim katehezama. Riječ je o Clunyjskom redu koji je, na početku 12. stoljeća, u vrijeme kada je njegovo širenje bilo na vrhuncu, brojao 1200 samostana: doista impresivan broj! U Clunyju je upravo prije 1100 godina, 910. godine, utemeljen samostan čije je vođenje povjereno opatu Bernoneu, nakon što ga je clunyjskim redovnicima darovao akvitanski grof Vilim Pobožni. U tome je trenutku zapadno monaštvo, koje je nekoliko stoljeća ranije doživjelo procvat sa svetim Benediktom, prolazilo kroz razdoblje velike dekadencije zbog različitih razloga: nestabilne političke i društvene prilike zbog stalnih provala i razaranja od strane naroda koji se nisu uspjeli integrirati u europsku kulturu, veliko siromaštvo i prije svega ovisnost opatija o mjesnim vladarima, koji su kontrolirali sve ono što je pripadalo teritoriju koji se nalazio u njihovoj nadležnosti. U tome kontekstu, Cluny je predstavljao dušu duboke obnove monaškog života, s ciljem da ga ponovno vrati njegovu prvobitnom nadahnuću kazao je Sveti Otac.
U Clunyju je ponovno uvedeno opsluživanje pravila svetog Benedikta s nekim prilagodbama koje su već ranije uveli drugi pokretači obnove. Prije svega se htjelo zajamčiti središnju ulogu koju mora zauzimati liturgija u životu vjernika. Clunyjski monasi su se s ljubavlju i velikom revnošću posvetili slavljenju liturgijskih časova, pjevanju psalama, pobožnim i svečanim procesijama i, prije svega, slavljenju mise. Unaprijedili su svetu glazbu; htjeli su da arhitektura i umjetnost pridonesu ljepoti i svečanosti obreda; obogatili su liturgijski kalendar posebnim slavljima, primjerice, na početku studenoga, spomenom pokojnih vjernika, koji smo i mi nedavno slavili; širili su štovanje Djevice Marije. Velika je pozornost bila posvećivana liturgiji, jer su clunyjski monasi bili uvjereni da je ona sudjelovanje u nebeskoj liturgiji. A monasi su držali svojom zadaćom zagovarati kod Božjeg oltara za žive i za preminule, jer su mnogobrojni vjernici od njih uporno tražili da ih se spominju u svojim molitvama. Uostalom, upravo u tu svrhu je Vilim Pobožni htio da se osnuje clunyjska opatija istaknuo je Papa.
U drevnom dokumentu, koji svjedoči o njezinu ustanovljenju, čitamo: "Određujem ovom darovnicom da se u Clunyju ima podići redovnički samostan u čast svetih apostola Petra i Pavla, te da se ondje okupljaju monasi koji žive prema Pravilu svetoga Benedikta (…) da se ondje pohodi časno utočište molitve sa zavjetima i prošnjama, da se s velikom željom traži i čezne za nebeskim životom te da se molitve, zazivi i prošnje upravljaju Gospodinu". Da bi očuvali i jačali to ozračje molitve, clunyjsko pravilo je stavilo naglasak na šutnji, čijoj su se stezi monasi rado podvrgavali, uvjereni da čistoća kreposti, kojoj su težili, zahtijeva duboku i stalnu sabranost. Ne čudi stoga što se o samostanu u Clunyju ubrzo pronio glas svetosti i što su se mnoge druge monaške zajednice odlučile povesti za njegovim primjerom. Mnogi su knezovi i pape tražili od opata iz Clunyja da šire svoju reformu, tako da se u kratkom vremenu proširila gusta mreža samostana koji su bili povezani s Clunyjem bilo pravim pravnim vezama bilo nekom vrstom karizmatske afilijacije. Tako je u raznim dijelovima Francuske, u Italiji, Španjolskoj, Njemačkoj, Mađarskoj obrise poprimala Europa duha nastavlja nadalje Benedikt XVI.
Uspjeh Clunyja jamčila je prije svega uzvišena duhovnost koja se ondje njegovala, ali također neki uvjeti koji su pospješili njegov razvoj. Za razliku od do tada uvriježene prakse, samostan u Clunyju i zajednice s njima povezane bili su izuzeti od jurisdikcije mjesnih biskupa i izravno podložni jurisdikciji Rimskoga Prvosvećenika. To je podrazumijevalo posebnu povezanost s Petrovim sjedištem i, zahvaljujući upravo zaštiti i poticaju Rimskih Prvosvećenika, ideali čistoće i vjernosti, kojima je težila clunyjska reforma, mogli su se brzo širiti. Pored toga, opati su bili birani bez ikakvog uplitanja od strane civilnih vlasti, za razliku od onoga što se događalo na drugim mjestima. Uistinu časne osobe su se nizale na čelu Clunyja i brojnih s tim samostanom povezanih monaških zajednica: opat Odon Clunyjski, o kojem sam govorio u katehezi od prije dva mjeseca, te druge ličnosti, kao što su Emard, Maiolo, Odilon i prije svih Hugo Veliki, koji su svoju službu vršili kroz dugo vremensko razdoblje, zajamčivši stabilnost pokrenute reforme i njezino širenje. Osim Odona, kao sveci se časte Maiolo, Odilon i Hugo naglasio je Sveti Otac.
U svijesti europskih naroda rastao je tako onaj proces dugog zrenja, koji je doveo do toga da se, na sve jasniji način, priznaju dvije sastavnice od temeljne važnosti za izgrađivanje društva, to jest vrijednost osobe i primarno dobro mira. Osim toga, kao što je bio slučaj i s drugim ustanovama poteklim iz monaških redova, clunyjski samostani su raspolagali sa sve većom imovinom što je, zahvaljujući marljivom ulaganju, pridonijelo razvoju ekonomije. Pored manualnog rada, nije nedostajalo ni nekih tipičnih kulturnih aktivnosti srednjovjekovnog monaštva kao što su škole za djecu, opremanje knjižnica, pisarnice (scriptoria) za prepisivanje knjiga. Na taj način, prije tisuću godina, kada je proces oblikovanja europskog identiteta bio u punom jeku, clunyjsko je iskustvo, koje se proširilo na široka područja europskog kontinenta, dalo svoj važni i dragocjeni doprinos. Dozvalo je u svijest primat duhovnih dobara; održavalo je budnom težnju prema Božjim stvarima; nadahnulo je i poticalo inicijative i institucije za promicanje ljudskih vrijednosti; odgajalo je u duhu mira. Draga braćo i sestre, molimo da svi oni kojima je na srcu istinski humanizam i budućnost Europe znaju iznova otkriti, cijeniti i braniti bogatu kulturnu i vjersku baštinu tih stoljeća. Benedikt XVI. se na kraju osvrnuo i na stanje u Šri Lanci, primijetivši sa zadovoljstvom kako je prije šest mjeseci prekinut oružani sukob. To je omogućilo, prema njegovim riječima, povratak mnogih obitelji u svoje domove. Potrebno je međutim pomirenje, jer se još uvijek osjećaju posljedice tih dugogodišnjih sukoba. Svi bi građani trebali pridonijeti tom pomirenju i poštivanju ljudskih prava kao i pronalaženju pravednog političkog rješenja za izazove pred kojima se nalazi ta zemlja kazao je na kraju Papa. Na današnjoj audijenciji bila je nazočna i skupina hrvatskih hodočasnika koje je Papa pozdravio ovim riječima: "Radosno pozdravljam sve hrvatske hodočasnike! Dragi prijatelji, pohodeći grobove svetih apostola, nasljedujte njihovo svjedočanstvo vjere u Isusa Krista, Sina Božjega, našega Spasitelja! Hvaljen Isus i Marija!"