Na trgu vrata Brandeburga u Berlinu jučer se na obilježavanju dvadesete obljetnice
pada zida okupilo više od 100 tisuća osoba iz cijeloga svijeta. Među ostalima, bili
su uglednici Europske unije, ruski predsjednik Medvedev, državna tajnica Sjedinjenih
Država, Hillary Clinton, te bivši sovjetski predsjednik Mikhail Gorbaciov. Domaćin
proslave bila je Angela Merkel, njemačka kancelarka, koja je u poruci na vladinoj
web stranici nazvala događaj iz 89. godine najsretnijim danom novije Njemačke povijesti. Otac
Federico Lombardi, ravnatelj Tiskovnoga ureda Svete Stolice i Vatikanskoga televizijskoga
centra, u uvodniku informativnoga tjednika Televizijskoga centra 'Octava dies', podsjetio
je na dan pada berlinskog zida kao i na duhovnu i kulturnu ulogu Crkve za pontifikata
Ivana Pavla II. Prošlo je dvadeset godina od nezaboravnog rušenja zida. Neopisivo
je narodno veselje u Berlinu! Koliko divljenja i radosti u cijeloj Europi i svijetu
ponovno gledajući nevjerojatne slike. Tko je kroz trideset godina bježeći prema slobodi
pokušavao prijeći zid nosio je glavu u torbi, a tko zna koliko je osoba poginulo pred
užasnutim očima svjedoka u prolazu? Vjerovali smo da će veliki zatvor ograđen visokim
zidom, još više željeznom zavjesom, još potrajati brojne godine. Naprotiv, težnje
za slobodom i nutarnje slabosti režima utemeljenih na ideologiji, neprijateljici Boga
i ljudske osobe, rovarile su u dubini naroda na Istoku, pripremajući epohalni krah,
koji nije bio – sretna ali rijetka činjenica – popraćen velikim krvoprolićem – istaknuo
je otac Lombardi. Ne želeći pojednostavljivati veoma složen povijesni proces, spontano
se sjećamo uloge izbora i osobe Ivana Pavla II., njegovih putovanja u Poljsku koja
je najvećim dijelom ostala katolička i utjecaja na želje i vapaje za slobodom njegova
i susjednih naroda. Kada je ostarjeli Papa napokon prošao kroz brandeburgška vrata,
Njemačka je već bila ujedinjena, a Europa je disala sa svojim plućima: zapadnim i
istočnim. Kršćanska je vjera očitovala kako je još jednom pridonijela jedinstvu i
civilizaciji kontinenta, nadvladavajući okrutnu kušnju državnoga ateizma. Valja se
toga sjetiti kada se nastoji vjeru ograditi u čisto privatne okvire – napomenuo je
otac Lombardi upozoravajući kako su se u svijetu izgradili i grade se novi zidovi.
Radit ćemo nadajući se da ćemo na koncu slaviti njihovu beskorisnost i urušavanje
– zaključio je otac Lombardi.