Pater Vinko Sudar o Družbi Palotinaca

Mi, palotinci smo zajednica svećenika i laika, koju je utemeljio sv. Vinko Pallotti 04.10.1835. Pravo ime nam je “Družba katoličkog apostolata”(SAC). Kao vjernik i svećenik sv. Vinko je uvidio prijeku potrebu Crkve za oživljavanjem vjere i širenjem ljubavi kršćanskog puka. Posebnu skrb iskazivao je odbačenima, sirotinji svake vrste, na smrt osuđenim zatvorenicima. Za mladiće i djevojke s ulice otvorio je obrazovne ustanove. Glavna Vinkova ideja je da su svi vjernici snagom krštenja pozvani aktivno sudjelovati na spasenjskom poslanju Crkve u današnjem svijetu. Ta ideja je duhovna baština palotinaca danas. To je naša karizma, poseban dar.
Red palotinaca nije ni red ni kongregacija, već zajednica apostolskog života u kojoj se živi zajedno u većim ili manjim skupinama ovisno o polju rada. Zato se i doživljavamo kao vjernici pozvani na apostolsku službu svjedočenja životom iz vjere.
Naš apostolski cilj i jest upravo naša prepoznatljiva djelatnost, kao npr. rad na području unutarnjih i vanjskih misija, djelovanje na području jedinstva Crkve, izobrazba svećenika i laika, služenje bolesnicima, župe, te dušobrižništvo obitelji i studenata. Naša apostolska zadaća je zajedničko služenje zajednici vjernika. Kao apostolsko društvo provodimo zajednički bratski život koji se ne ograničava na dužnost zajedničkog stanovanja, nego bratski zajednički živjeti za nas znači: zajedno vjerovati – jer živeći vjeru u bratskoj zajednici i kao pojedinci i kao zajednica u susretu s ljudima mi postajemo oni koji liječe i pridižu slabe, bolesne, klonule; zajedno moliti – za nas je molitva izvor, tok i uvir svake naše djelatnosti. Što više Boga molimo, to naša želja da stalno budemo s Bogom postaje sve veća; zajedno planirati – Zato što zajedno vjerujemo i molimo želimo zajedno i planirati sve naše pothvate. To pretpostavlja timski rad. Zajednički bratski život temelji se na zajedničkom pozivu koji pretpostavlja materijalno i duhovno zajedništvo članova. Zajednica palotinaca u svijetu broji 2300 članova.
Kao i svaka institucija u Katoličkoj crkvi, tako i Družba katoličkoga apostolata ima specifičan cilj koji joj je zadao utemeljitelj i zbog kojega je nastala. Tijekom 170 godina postojanja Družbe izvorni su se ciljevi prilagođavali potrebama Crkve i tako odgovarali znakovima vremena. Nakon II. vatikanskog koncila Družba si je dala zadaću da redefinira ciljeve pri čemu je trebalo jako paziti na izvornu zamisao utemeljitelja, povijesni razvoj i aktualne potrebe Crkve. Nije lako jednostavnim rječnikom u nekoliko rečenica predstaviti ciljeve koje Družba katoličkoga apostolata želi ostvariti. Glavni razlog postojanja Družbe u skladu je s Kristovim poslanjem »kod svih članova naroda Božjega oživjeti vjeru i rasplamsati ljubav, kako bi se širenjem vjere i ljubavi što skorije cijelo čovječanstvo našlo u jednomu Kristovu stadu«. Ovaj cilj za kojim teži cijela Crkva u Družbi se na poseban način vidi u nazivu »katolički, tj. univerzalni apostolat«. Ovaj naziv pretpostavlja da su svi kršteni opunomoćeni i dužni vršiti apostolsku službu, svatko prema svojemu staležu i mogućnostima. Općenito se može reći da je cilj Družbe jačanje suradnje svih članova Crkve: svećenika, redovnika i laika. No naše se djelovanje najčešće odvija u župama. U svijetu palotinci vode 329 župa.
Palotinska se duhovnost temelji na duhovnosti utemeljitelja sv. Vinka Pallottija, koja se zrcali u njegovim duhovnim dnevnicima. Pallottija su često nazivali apostolom i mistikom, što znači da se njegova duhovnost temelji na uskoj povezanosti kontemplativnoga i aktivnoga života. Svaka se duhovnost opisuje nizom karakterističnih pojmova, određenim poimanjem odnosa Boga i čovjeka, sustavu vrijednosti i načinom života. A do izražaja dolazi u službenim molitvama i liturgijskim slavljima. Bitni elementi palotinske duhovnosti koncentriraju se oko ideje »katoličkoga, tj. univerzalnoga apostolata«. Sažet prikaz palotinske duhovnosti nalazimo u Zakonu Družbe: »Duh po kojemu žive svi članovi naše Družbe neka se uvijek iznova nadahnjuje ljubavlju što ju je Krist donio na zemlju. Kao apostol vječnoga Oca On je objavio svijetu da je Bog beskonačna ljubav. Stvorivši prvotno čovjeka kao Božju sliku i iznova ga Kristovom smrću pozvavši na milost, zahtijevao je da se predamo Bogu bez suzdržavanja i da sudjelujemo u spasenju svijeta. Rastući vjerski problemi Crkve onoga vremena i množina navjestiteljskih zadataka u misijama uvjerili su Vinka Pallottija u to koliko je važno među katolicima pobuđivati vjeru, razbuktavati njihovu ljubav i pridobiti sve ljude za kršćansku vjeru. Stoga je utemeljio Družbu katoličkoga apostolata. Postavio joj je zadatak da dovodi katolike do dubljega uvjerenja u njihov apostolski poziv i da njihovu ljubav razbukti tako da oni svoj poziv odista i ostvaruju.«
Prvi palotinac p. Jo de Brand dolazi 1968. godine u Hrvatsku. Prvih nekoliko godina je pater Jo boravio u Zagrebu učeći hrvatski jezik i podučavajući engleski i njemački na Teološkom fakultetu. Nakon toga odlazi u Đakovačku i Srijemsku biskupiju, gdje organizira mnoge humanitarne projekte, pastoralno djeluje na župama Ivankovo i Gundinci. Nedugo nakon toga palotinci dobivaju prva zvanja iz Hrvatske i Bosne: p. Marin Plum je prvi palotinac Hrvat. Početkom osamdesetih bivaju zaređeni za svećenike prvi hrvatski palotinci: p. Jozo Ivić, p. Mijo Šibonjić, p. Josip Babaić. Godine 1977. biva prva župa povjerena brizi otaca palotinaca; župa sv. Vinka Pallottija u Vinkovcima. Palotinci su imali i svoje kuće u Zagrebu i Petrovaradinu. Danas se zajednica palotinaca u Hrvatskoj sastoji od pet svećenika: p. Ilija Sudar i p. Željko Lemaić, djeluju na župi u Vinkovcima; p. Mijo Šibonić i p. Jozo Ivić djeluju u Zaprešiću tu sam još i ja kao najmlađi svećenik u zajednici. Imamo i tri bogoslova: Ivan Kuterovac studira u Njemačkoj na palotinskom fakultetu u Vallendaru, a Goran Živković i Ante Jonjić na isusovačkom fakultetu u Zagrebu.