Crkva treba potaknuti kod mladih zanimanje za kršćanstvo

Potreba da se u mladima potakne zanimanje za kršćanstvo, problem je svih odgovornih u Crkvi. Nije tajna da se dobar dio mladih ne osjeća pripadnicima ni jedne Crkve, ali to ne znači da su neosjetljivi prema religiji, zaključak je nedavno objavljenje knjige „Izgubljeni i nađeni: mladi izvan Crkve a Crkva ih traži“. Autori knjige, Ed Sterzzer, Richie Stanley i Jason Hayes, pišu o mladim Amerikancima, dvadeset godišnjacima, istražujući kako neke Crkve pokušavaju naći zajednički jezik s naraštajem koji se, kako je poznato, opire uključivanju u neku institucionalnu religiju. Autori su nepraktične vjernike razvrstali u nekoliko razreda: one koji nikada nisu sudjelovali u nekoj vjerskoj organizaciji, drugi su pak nakon djetinjstva napustili vjersku praksu, neki su neprijateljski raspoloženi prema Crkvama, dok su neki otvoreni prema Crkvama. Treba istaknuti kako nije riječ o točno određenoj Crkvi, nego se istražuje kako se mladi općenito odnose prema kršćanstvu. Istraživanje je izvršeno od 2006. do 2008. godine a odnosilo se na mlade od 20 do 29 godina; više od 50% ispitanih su visokoobrazovane osobe, dok ih je osam devetina imalo stručnu spremu. Prema rezultatima drugih istraživanja mladi se često osjećaju duhovnima, ali ne religioznima. Čak se 43% ne praktičnih vjernika smatra duhovnima, dok se 31% priznaje duhovnima i religioznima, iako nisu praktični vjernici.
Više od 60% ispitanih su kao djeca jedanput tjedno išli u Crkvu, stoga bi takve trebalo razvrstati u bivše praktične vjernike – smatraju autori knjige. Na upit u što vjeruju ne praktični vjernici? Četiri petine vjeruje u postojanje vrhovnog Bića. A na upit u kojega Boga vjeruju, većina je odgovorila da vjeruje u biblijskoga Boga, dok 58% ih smatra da se biblijski Bog ne razlikuje od bogova ili duhovnih bića drugih religija poput islama ili budizama, što se toga tiče mišljenja su istovjetna, ali svi smatraju da je Bog blag – zaključuju autori. Drugim riječima, velika duhovna zbunjenost prožima sustav uvjerenja mladih ne praktičnih vjernika.
Ako se uzmu u obzir etničke skupine, zaključuje se da 98% mladih afroamerikanaca ne praktičnih vjernika smatra da Bog postoji, to misli 84% španjolaca, a samo 76% anglosaksonaca ne praktičnih vjernika priznaje da vjeruje u Boga. Podaci su zanimljiviji ako se vjerovanja usporede sa stručnom izobrazbom: dok je 94% diplomiranih ili s nižom stručnom izobrazbom sklono vjerovati u Boga, s postdiplomskim studijem samo je 79% sklono vjeri. Od visokoškolovanih samo 53% vjeruje u postojanje Boga iz Biblije, dok isto uvjerenje zastupa 85% s nižom stručnom spremom. Osobe s nižom izobrazbom imaju čvršće uvjerenje da postojanje Boga utječe na njihov život. O odnosu mladih prema Isusu bila su postavljenja dva upita: vjera u uskrsnuće i utječe li vjerovanje u Isusa pozitivno na život neke osobe. Oko dvije trećine mladih vjeruje da je Isus uskrsnuo, a 77% ih je potvrdno odgovorilo na drugi upit. Dakle, prema rezultatima istraživanja, činjenica da se većina mladih ne približava Crkvi ne ovisi o problemu vjere u Boga ili u Isusa. Odgovori na upit o Crkvi nisu bili tako povoljni. Dok se 73% složilo da je kršćanska Crkva za društvo općenito pozitivna ustanova, oko dvije trećine mladih smatra praktične vjernike licemjerima, a 90% ih misli da je u dobrom odnosu s Bogom premda ne idu u Crvku. Prema autorima knjige, nije čudo da ne praktični vjernici pokazuju nenaklonost prema Crkvama. S druge strane 89% ispitanih je odgovorilo da rado sluša prijatelje koji govore o kršćanstvu, a manje od 50% ih je priznalo da bi obraćenje na kršćanstvo nekoga njihova prijatelja imalo pozitiv utjecaj na njihovo prijateljstvo. Unatoč tome, ipak ih se 46% prepoznaje u izreci „kršćani mi idu na živce“.