Benedikt XVI. u rodnom kraju Pavla VI.

Učiteljstvo pape Pavla VI. „neprocjenjiv je dar za Crkvu – ustvrdio je Benedikt XVI. u homiliji u Bresci predvodeći svečano euharistijsko slavlje u prigodi pastoralnoga pohoda gradu i mjestu Concesio, gdje je rođen papa Pavao VI.
Papa je jučer u 8 sati i 30 minuta poletio iz rimske zračne luke Ciampino, a nakon jednosatnoga leta stigao u zračnu luku Ghedi, gdje su ga dočeli biskup Brescie Luciano Monari, dotajnik Talijanskoga vijeća ministara Gianni Letta, kao predstavnik Talijanske vlade, te politički, crkveni i civilni uglednici. Na putu prema Bresci Papa se zaustavio u mjestu Botticino Sera, u župnoj crkvi Blažene Marije na nebo uznesene molio se pred posmrtnim ostacima svetoga Arcangela Tadinija, utemeljitelja družbe Radničke sestre svete nazaretske kuće, kojeg je Papa 26. travnja ove godine proglasio svetim.
Prije početka svečanoga euharistijskoga slavlja Benedikt XVI. se na Trgu trijema zadržao se pred spomen pločom na teroristički atentat od 28. svibnja 1974. godine, u kojem je poginulo osam osoba. Nadahnjujući se na ulomku iz Markova evanđelja, koje opisuje siromašnu udovicu kako u hramsku škrabicu stavlja dva novčića, a koju je Isus pohvalio jer, dok su drugi dali od viška, ona je ponudila sve što je imala. Ta je gesta – pojasnio je Sveti Otac – simbol „velikodušnosti onoga tko bezuvjetno daje ono malo što ima“. I nama kao i onda apostolima Isus govori. Pazite! Dobro gledajte što učini ona siromašna udovica, jer njezin čin sadržava veliku pouku; on, naime, očituje temeljno obilježje onih koji su 'živo kamenje' ovoga hrama, to je potpuno darivanje samoga sebe Gospodinu i bližnjemu; udovica zaista daje sve, daje samu sebe za druge, i stavlja se u ruke Božje – istaknuo je Benedikt XVI.
Polazeći od toga evanđeoskog prizora Papa se osvrnuo na „otajstvo Crkve, živi Božji hram“, podsjećajući na velikoga papu Pavla VI. koji je posvetio Crkvi cijeli svoj život. Crkva je – rekao je Sveti Otac – stvarno duhovno tijelo koje u prostoru i vremenu nastavlja žrtvu Sina Božjega, naizgled beznačajna žrtva u odnosu na dimenzije svijeta i povijesti, ali odlučna u Božjim očima. Crkva koja se neprestano rađa iz Euharistije, iz Isusova sebedarja, produžetak je toga dara, ona je Kristovo tijelo koje se posvema dariva, izlomljeno i dijeljeno u stalnom pristajanju uz volju svoje glave – istaknuo je Sveti Otac.
Crkva mora poput udovice biti „siromašna i slobodna“ kako bi mogla govoriti suvremenom čovječanstvu – dodao je Papa, primjećujući da su „susret i dijalog Crkve s čovječanstvom ovoga našega doba napose bili u srcu Ivana Battiste Montinija, u svim razdobljima njegova života, od prvih godina svećeništva sve do pontifikata“. On je sve svoje snage posvetio služenju Crkvi da što je moguće više bude uobličena svome Gospodinu Isusu Kristu, tako da suvremeni čovjek srećući Crkvu može sresti Njega, Krista, jer mu je apsolutno potreban Krist. Svijest, obnova, dijalog, te tri riječi odabrao je Pavao VI. da izrazi svoje 'glavne' misli, kako ih on naziva, na početku svoje papinske službe, a sve tri se odnose na Crkvu.
Prije svega, potreba da ona produbi svijest o samoj sebi: postanak, narav, poslanje, konačnu sudbinu. Na drugom mjestu je potreba da se obnavlja i čisti gledajući u svoj uzor - Krista, potom problem njezinih odnosa s modernim svijetom – podsjetio je Benedikt XVI.
Prema Papi, pitanje Crkve, njezine potrebe u spasiteljskom planu i njezina odnosa sa svijetom, i danas je apsolutno središnje. Čak su ga razvoji sekularizacije i globalizacije – istaknuo je Benedikt XVI. – danas učinili još radikalnijim, u sučeljavanju sa zaboravljanjem na Boga, s jedne strane, i nekršćanskim religijama, s druge strane. Stoga je „promišljanje pape Montinija o Crkvi više nego ikada aktualno; još je dragocjeniji uzor njegove ljubavi prema Crkvi, nerazdvojne od ljubavi prema Kristu, to je razlog zašto je pouka pape Pavla VI. neprocjenjivi dar za Crkvu – zaključio je Benedikt XVI.