Predstavljanje skorog susreta Pape s umjetnicima

Četrdeset pet godina nakon slavnoga govora koji je papa Pavao VI. držao umjetnicima u Sikstinskoj kapeli i deset godina nakon ništa manje glasovitoga pisma koje je papa Ivan Pavao II. 1999. napisao umjetnicima, papa Benedikt XVI. priprema se za sličan susret, ponovno u Sikstinskoj kapeli, s međunarodnim zastupnicima iz svake umjetničke grane. U tiskovnome uredu Svete Stolice jučer (5. studenoga) su nadbiskup Gianfranco Ravasi, predsjednik Papinskoga vijeća za kulturu, koje promiče susret, te prof. Antonio Paolucci, ravnatelj Vatikanskih muzeja, okupljenim novinarima predstavili susret .
Iz cijeloga svijeta u Rim, u Vatikan, pod freske Sikstinske kapele, koju je Pavao VI. nazvao 'cenakulom' za umjetnike – da se na početku 21. stoljeća oživi „globalni dijalog sa svim granama umjetnosti, koji je Crkva uvijek gajila, a koji već više od četrdeset godina ponovno potaknula s nezaboravnim susretima, najprije s Pavlom VI. potom s Ivanom Pavlom II. U pozadini susreta na kojem će se više od 260 umjetnika 21. studenoga sresti sa Svetim Ocem, u cijelosti je duh pisma koje je papa Wojtyla uputio umjetnicima, na koji je predsjednik Papinskoga vijeća ponovno podsjetio. Istinska je umjetnost zaista, čak i zvan svojih religioznih izražaja, jako srodna sa svijetom vjere, tako da i u uvjetima izrazitijega udaljavanja kulture od Crkve upravo umjetnost gradi neku vrstu mosta prema vjerskome iskustvu. Kao traženje lijepoga, plod predočivanja koji se uzdiže iznad svakodnevnoga, ona je po naravi jedna vrsta poziva na misterij. I onda kad istražuje najtamnije dubine duše ili najpotresnije vidike zla, umjetnik na neki način biva glas općega iščekivanja otkupljenja – ustvrdio je nadbiskup Ravasi.
Nadbiskup je na početku tiskovne konferencije pojasnio da je izborni obzor za pozvane na susret s Papom bio veoma širok. Razgovaralo se s više od 500 umjetnika, veoma velik broj obzirom na ograničeni kapacitet Sikstinske kapele, ni jedan umjetnik nije iz ideoloških razloga odbio poziv, nekI su odbili zbog ranije preuzetih obveza koje nisu mogli odgoditi, naročito nitko nije odbio iz vjerskih razloga. Pozvani umjetnici ne pripadaju samo katoličkom svijetu, premda ih ima najviše. I u tom je slučaju riječ o najširem izbornom obzoru. Svi su značajni u okviru svoga umjetničkoga istraživanja, a vjeroispovijest i vjerovanje te nacionalna, etnička ili politička opredjeljenost nisu uzimani u obzir pri odabiru umjetnika – ustvrdio je nadbiskup Ravasi.
Crkva želi sklopiti „novi savez“ sa svim umjetničkim granama: slikarstvom, kiparstvom, arhitekturom, književnošću i pjesništvom, glazbom i pjevanjem, filmom, kazalištem, plesom i fotografijom. Savez između dvije dimenzije koje se trude predstaviti beskonačno. Nadbiskup je priznao da se taj savez u prošlosti „prekinuo“. Dogodilo se jer se Crkva jako često zadovoljavala reproduciranjem umjetničkih djela, ili se jednostavno zadovoljavala stereotipima, katkada čak obrtništvom, iako je plemenito, ne birajući mogućnosti stila koji bi bio izraz svoga vremena. Umjetnost se pak okušala u eksperimentiranju govora, stilskom traženju, autoreferencijalnim djelima, izazivanjima, udaljila se od svoga izvorna poziva, to jest da predstavi misterij, viši smisao – pojasnio je nadbiskup Ravasi.
U dvadesetom stoljeću Pavao VI. želio je povezati konce gotovo zaboravljenoga odnosa Crkve sa svijetom umjetnika, podsjećajući na glasovitom susretu iz 1964. godine u Sikstinskoj kapeli, da je izazov umjetnika taj da „od neba duha iznudi svoja blaga i da ih odjene riječju, bojama, oblikom i dostupnošću – kazao je profesor Paolucci. Ta svijest je u papi Montiniju dugo dozrijevala. Ono što će Benedikt XVI. 21. studenoga reći umjetnicima proizlazi iz srca dvadesetoga stoljeća, iz slavnih članaka koje je Montini, mladi svećenik, u tridesetim godinama pisao o toj temi. Naročito je jedan članak iz 1931. godine postao glasovit po propitavnju tridesetogodišnjega svećenika: Što će u budućnosti biti od umjetnosti? Moramo li ići naprijed s ovim mlohavim ponavljanjima? Je li moguće da se ovaj raskid ne može nadoknaditi – podsjetio je profesor Paolucci.
Cilj skoroga susreta – kako je rekao nadbiskup Ravasi – nije poticanje umjetnika da se bave „sakralnom i liturgijskom umjetnošću, premda nije isključeno da do toga može doći u budućnosti. Svrha je – rekao je – sučeljavanje slijedeći neke točke: S jedne strane Crkva predlaže svoje velike simbole, svoje ogromno tumačenje stvarnosti, svoje pripovijedanje, velike likove i teme pa čak i najpotresnije. Umjetnik pak nije dužan da ih apologetski predstavlja: prihvaća ih i čini da procvjetaju kroz mogućnost vječnoga i beskonačnoga koje je u biću.
Mons. Pasquale Iacobone, koji je u ime Papinskoga vijeća organizirao susret, na tiskovnoj je konferenciji govorio o tijeku susreta. Umjetnici će uoči susreta, 20. studenoga popodne posjetiti Zbirku moderne i suvremene umjetnosti Vatikanskih muzeja, a na koncu posjeta zadržat će se na primanju koje organizira jedini sponzor događaja „Martini i Rossi“. Umjetnici će 21. studenoga prije podne slušati nagovor pape Benedikt XVI. kojem će prethoditi i zaključit će ga glazbene izvedbe Pierlugija da Palestrina. Nakon susreta sa Svetim Ocem, službeni sponzor susreta će sudionicima prirediti domjenak u Novome krilu Vatikanskih muzeja, tijekom kojega će im u Papino ime nadbiskup Ravasi predati prigodne medalje.