Objavljen zaključni dokument o pastoralu ceste

Kada se vrati na put, iz kojega je rođeno, evanđelje na brojne načine očituje svu svoju snagu. Na povjerenju i hrabrenju nadahnjuje se finalni dokument Prvoga europskog susreta za pastoral ceste, koji se od 29. rujna do 2. listopada održavao u Vatikanu. Predstavnici biskupskih konferencija iz petnaest europskih država, stručnjaci i izaslanici udruga i pokreta te ženskih i muških redovničkih družba na trodnevnom su skupu raspravljali o konkretnim pastoralnim pothvatima za korisnike cesta i željeznica, za žene i djecu ulice kao i za osobe bez stalnoga boravišta.
U dokumentu se često ponavljaju temeljne riječi poput priznavanja dostojanstva i vrednote svake osobe, pastoralne strpljivosti s osobama koje žive na cestama, potrebe stvaranja mreže i udruživanja snaga s onima koji se već brinu za osobe na i oko putova. Istaknuta je također potreba posebnoga osposobljavanja pastoralnih djelatnika, ali i maštovitosti i kreativnosti u pronalaženju novih oblika potpore i ljubavi koji omogućuju „oslobađanje“ osoba u teškoćama i njihovo uključivanje u društvo i crkvenu zajednicu, ne zaboravljajući da i sami mi preko njih možemo primiti evanđelje. Zahtjeva se domišljatost u radu s korisnicima cesta i željeznica: Crkva mora naći prigode i nova mjesta za susret s vozačima, cestovnim radnicima i njihovim obiteljima – istaknuto je u dokumentu.
Osim toga napominje se kako treba razvijati posebni pastoral za uzročnike i žrtve prometnih nesreća koji će obuhvatiti odgoj za vožnju i promicanje pomirbe nakon žalosti ili teških nesreća. Prema ženama ulice, koje su primorane na prostituciju, dokument preporučuje da ih se bez predrasuda primi u lokalne crkve, sve do ostvarivanja susreta između župljana i tih žena. Strukture s obiteljskim obilježjem prihvata čini se da su učinkovito rješenje da im se ponude novi životni izgledi. Crkva priznaje ogromni doprinos pastoralu žena ulice koji su odjelotvorile brojne katoličke organizacije te ženske i muške redovničke družbe. Dokument također napominje da se problem prostitucije ne treba dijeliti od pitanja siromaštva.
Što se pak tiče mladih, preporučuje se da ih se odgaja u poštovanju muškaraca i žena. Djecu pak ulice Crkva mora braniti i stoga će od vlada zahtijevati da se poboljšaju politike u raznim državama, osuđujući postojeće nepravde. Prvi je korak pristup tim mladima, „tamo gdje jesu“, napuštajući pastoral čekanja a promičući pastoral susreta. Cilj je njihovo uključivanje u rođene obitelji ili, ako je potrebno, u alternativne obiteljske strukture. Preporučuje se da se u okviru prevencije promiču aktivnosti za mlade poput športa i glazbe. U izradbi vladinih politika Crkva mora biti glas onih koji nemaju glasa. U dokumentu se podsjeća da osobe bez stalnoga boravišta pripadaju župama u kojima su trenutačno prisutne te da imaju pravo sudjelovati u životu istih župa. Jezik Crkve i države je isti – stoji u dokumentu – dok Crkva promiče „ljubav prema bližnjemu“, država se brine za sigurnost i , ponekad, za socijalnu zaštitu. Osobe bez stalnoga boravišta ne treba gledati samo kao problem, nego kao način kako se Krist očituje među nama. Dokument u zaključku ističe da je put vjere moguć za sve koji žive i pate na cestama. Važno je pobijediti naše strahove, koji su često prva prepreka evangelizaciji.