Zoltán Meszlényi proglašen blaženim

Život mučenika biskupa Zoltána Meszlényija primjer je svjedočanstva kršćanina kojega je Duh Sveti učinio snažnim – jedna je od misli iz propovijedi kardinala Pétera Erdöa, ostrogonsko-budimpeštanskoga nadbiskupa, održane u subotu, 31. listopada, u bazilici u Ostrogonu, na Misi tijekom koje je taj mađarski biskup proglašen blaženim. Hrabar pastir, sluga Božji Meszlényi, progonjen je tijekom komunističkoga režima i protjeran u logor Kistarcsa, gdje je preminuo 4. ožujka 1951. godine.
Život potaknut jednostavnom duhovnošću, i potrošen u velikodušnoj skrbi za vlastitu biskupiju; svjedočanstvo dano u duhu poslušnosti, radi vjere i za Kristovu Crkvu – u tih je nekoliko riječi kardinal Erdö prikazao svijetli lik biskupa Zoltána. Dušu je nemoguće ubiti – rekao je kardinal, podsjetivši kako su i danas brojni ljudi ubijeni samo zbog toga što su kršćani. Ali, Kristovi sljedbenici često moraju trpjeti i druge kušnje, osim nasilja i ubojstva – dodao je kardinal. Napomenuvši potom kako je današnja Crkva izložena klevetama, izmišljotinama, povijesnim krivotvorinama, te marginalizaciji vjernika i crkvenih ustanova, naglasio je da mandat kršćanina nije naviještati sebe, nego Isusa Krista.
Osvrnuvši se na život ostrogonskoga pomoćnog biskupa, kardinal je istaknuo njegovo traženje Božje volje, te stoga i vršenje svih dužnosti; odnosno njegov svakidašnji 'da', koji potiče čovjeka na put na kojemu se već nalazi Duh Sveti koji upravlja naše korake. Govoreći potom o aktualnosti nauka biskupa Zoltána, kardinal je rekao kako nas u ovo doba samoljublja, u kojemu čovjek pada u zamku želje za moći, kao i u mržnju, može spasiti – kako je rekao – samo milosrdna Božja ljubav. Izvanredni svjedoci te ljubavi jesu oni ljudi koji su spremni žrtvovati i vlastiti život poradi Božje ljubavi, u nadi vječnoga života. Stoga je vjernost mučenika za nas izvor nade – naglasio je kardinal.
Još i prije nego što je bio proganjan, ovaj je mađarski biskup u svojim propovijedima isticao kako nije završilo vrijeme mučeništva, i već se pripremao za razumijevanje progonitelja koje je nazivao „fanatičarima“. U izvještaju o njemu iz 1950. godine, jedan je agent primijetio kako je nemoguće računati na njegovu suradnju jer – kako je napisao – u njemu nema ni traga oportunizma. Te riječi u stvari ističu njegovu veličinu i raspoloživost za mučeništvo radi ljubavi prema Crkvi – napomenuo je kardinal. Ako je njihova namjera bila uništiti Crkvu, zastrašiti ju tom vrstom progona, i to potvrđuje mučeništvo. Ako su namjeravali uništiti biskupa, u pokušaju vladanja Crkvom, i to je njihovo ponašanje još više jačalo mučeništvo. Ta smrt stoga nije bila slučajna, nego je to bilo svjedočanstvo prihvaćeno u duhu poslušnosti radi vjere i Kristove Crkve – naglasio je kardinal Erdö, te dodao kako je biskupova smrt bila dugo prešućivana; trebalo je, naime, proći 12 godina da se njegovi smrtni ostaci prenesu u baziliku u Ostrogonu.