Papin nagovor uz molitvu Anđeo Gospodnji - 1. studenoga 2009.
U tijeku svoga nedjeljnog nagovora vjernicima na Trgu svetoga Petra papa Benedikt
XVI. se jučer osvrnuo na svetkovinu Svih Svetih i Dušni dan. Draga braćo i sestre,današnja
se nedjelja podudara sa svetkovinom Svih Svetih, koja poziva Crkvu putnicu na zemlji
kušati unaprijed beskrajno slavlje nebeske zajednice i oživjeti nadu u vječni život.
Ove se godine navršava 1400 godina od kada je Pantheon – jedan od najdrevnijih i najslavnijih
rimskih spomenika – postao mjestom klanjanja kršćanskome Bogu i naslovljen Djevici
Mariji i svim mučenicima: "Sancta Maria ad Martyres". Hram svih poganskih božanstava
tako je pretvoren u spomen onih koji, kao što kaže Knjiga Otkrivenja, "dođoše iz nevolje
velike i oprali su haljine svoje i ubijelili ih u krvi Jaganjčevoj" (Otk 7,14). Kasnije
je proslava svih mučenika protegnuta na sve svece, "veliko mnoštvo, što ga nitko ne
mogaše izbrojiti, iz svakoga naroda, i plemena, i puka, i jezika" (7,9) – kao što
kaže sveti Ivan. U ovoj Svećeničkoj godini sviđa mi se spomenuti se s posebnim štovanjem
svetih svećenika, kako onih koje je Crkva proglasila svetima, predloživši ih kao primjere
duhovnih i pastoralnih kreposti, tako onih – daleko brojnijih – koji su poznati Gospodinu.
Svatko od nas čuva zahvalni spomen na nekog od njih, koji nam je pomogao rasti u vjeri
i dao nam osjetiti Božju dobrotu i blizinu kazao je Sveti Otac. Sutra nas, zatim,
čeka godišnji Spomen svih vjernih mrtvih. Htio bih pozvati da se taj spomen živi sukladno
istinskom kršćanskom duhu, to jest u svjetlu koje izbija iz uskrsnoga otajstva. Krist
je umro i uskrsnuo i otvorio nam prolaz u Očev dom, Kraljevstvo života i mira. Onaj
tko slijedi Krista u ovome životu biva prihvaćen tamo gdje nam je On prethodio. Dok
dakle posjećujemo groblja, spomenimo se da ondje, u grobovima, počivaju samo posmrtni
ostaci naših dragih u očekivanju konačnog uskrsnuća. Njihove duše – kao što kaže Sveto
pismo – već su "u ruci Božjoj" (Mudr 3,1). Stoga ih se najispravnije i najdjelotvornije
časti tako da se moli za njih i da se za njih prinose djela vjere, nade i ljubavi.
U jedinstvu s euharistijskom žrtvom, možemo zagovarati za njihovo vječno spasenje
i iskusiti duboko zajedništvo, očekujući ponovni susret s njima, kako bismo vječno
uživali Ljubav koja nas je stvorila i otkupila nastavio je nadalje Papa. Dragi
prijatelji, kako je lijepo i utješno zajedništvo svetih! To je stvarnost koja unosi
jednu različitu dimenziju u sav naš život. Nismo nikada sami! Dio smo jednog duhovnog
"društva" u kojem vlada duboka solidarnost: dobro svakog pojedinca na korist je svih
i, obratno, zajednička se sreća odražava na pojedince. To otajstvo, u određenoj mjeri,
možemo iskusiti već na ovome svijetu, u obitelji, u prijateljstvu, osobito u duhovnoj
zajednici Crkvi. Neka nam pomogne Marija hitro kročiti putom svetosti i neka se pokaže
Majkom milosrđa za duše pokojnika zavapio je Benedikt XVI. Poslije molitve Anđeoskog
pozdravljenja Papa se osvrnuo na obljetnicu potpisa Zajedničke izjave između Svjetske
luteranske federacije i Katoličke Crkve. Prošlo je točno deset godina od kada su predstavnici
Svjetske luteranske federacije i Katoličke Crkve, 31. listopada 1999., u Augsburgu
potpisali Zajedničku izjavu o nauku o opravdanju. Nju će kasnije, 2006., potpisati
također Svjetsko vijeće metodističkih Crkava. Taj dokument je potvrdio konsenzus između
luterana i katolika o temeljnim istinama nauka o opravdanju, koje nas vode u samo
središte evanđelja i u temeljna pitanja našega života. Bog nas je prihvatio i otkupio;
naš je život upisan u obzor milosti, vodi ga milosrdni Bog, koji oprašta naš grijeh
i poziva nas na novi život u nasljedovanju njegova Sina; živimo od Božje milosti i
pozvani smo odgovoriti na njegov dar; sve nas to oslobađa od straha i ulijeva nam
nadu i hrabrost u svijetu punom nesigurnosti, nemira i trpljenja. Na dan potpisivanja
Zajedničke izjave, sluga Božji Ivan Pavao II. nazvao ju je "miljokazom na teškom putu
ponovne uspostave jedinstva među kršćanima" (Angelus, 31. listopada 1999.). Ta je
obljetnica dakle prigoda da se prisjetimo istina o čovjekovu opravdanju, koje svjedočimo
zajedno, kako bismo se okupili zajedno na ekumenskim slavljima i kako bi dublje produbili
tu i druge tematike koje su predmet ekumenskog dijaloga. Nadam se od srca da će ta
važna obljetnica pridonijeti tome da se učine pomaci na putu prema punom i vidljivom
jedinstvu svih Kristovih učenika ovim je riječima završio svoj podnevni susret Sveti
Otac.