Uz liturgijska čitanja Svetkovine Svih Svetih razmišlja vlč. Alen Lulić
Većina ljudi postavlja si u životu različite ciljeve: želim takav i takav posao, želim
takvu i takvu osobu za zajednički, obiteljski život, želim da mi djeca budu takva
i takva, da na poslu i u onome čime se bavim uspijem. I dobro je postavljati si i
imati takvih ciljeva u životu, jer onda znamo razlučiti važno od nevažnoga, dobro
od lošega, ono što omogućava od onog što onemogućava da se razvijam i da budem osoba
kakva želim biti, pa kao što si postavljamo i želimo ostvariti te različite životne
ciljeve, tako je potrebno pitati se: tko sam to ja kao kršćanin, pripadnik katoličke
Crkve i određene župne zajednice? Koji je to cilj mojeg života kao kršćanina, učenika
Isusa Krista? Upravo današnja svetkovina Svih Svetih želi nas kršćane potaknuti da
si postavimo jedan cilj koji će onda biti temeljna smjernica cjelokupnog našeg života,
a taj je cilj: biti svet. Teško je ostvarenje tog cilja, prva je misao koja nam
pada na pamet pa tko to može? -pitamo se. Nisam ja Majka Terezija ili Alojzije Stepinac,
nisam ja Nikola Tavelić ili Marko Križevčanin. Pa gdje sam ja do Ivana Merza ili Leopolda
Mandića i svih drugih znanih nam i neznanih svetaca i svetica iz kalendara? Takve
i slične misli javljaju nam se pri samoj pomisli o ostvarenju svetosti. Današnji dan
želi dati smjernice i pomoći svakom kršćaninu na njegovu putu ostvarenja cilja svetosti,
to pak znači na putu ostvarenja svakog kršćanina poimence, cjeline njegove osobe.
Tko su sveci i što to znači kad se od nas traži da ostvarujemo svetost u našim životima?
Sveci su svi naši predšasnici koji su hodali ovom zemljom i koji su na putu prema
vječnosti ovdje ostvarivali kraljevstvo Božje živeći po evanđelju Isusa Krista. Zbog
toga su nam kao kršćanima svi oni uzori i poziv da i mi u svojim životima ostvarujemo
to isto evanđelje suobličavajući se slici Isusa Krista. Biti svet, suobličiti se slici
Isusa Krista znači živjeti upravo po uzoru na blaženstva o kojima smo danas u Evanđelju
slušali. Zato nas blaženstva pozivaju da se u njima kao u zrcalu pogledamo i da prema
tome procijenimo koliko je još potrebno da se približimo slici Isusa Krista. Prva
paleta blaženstava vezana je uz biti siromašan duhom što uključuje krotkost, glad
i žeđ za pravednošću i za milosrđem. Siromašni duhom nikad ne traže više no što im
pripada, spremni su samo još više dati; siromašni duhom prihvaćaju ono što ih u životu
snalazi, rješavaju to najbolje što mogu i znaju, ali ne očajavaju nad svojom sudbinom,
već zahvaljuju na svemu što im život nosi; siromašni duhom ne vezuju svoja srca ni
uz bogatstvo, ni uz siromaštvo, ni uz stvari, ni uz ljude, već u Bogu nalaze svoju
riznicu, u Bogu nalaze utjehu zbog siromaštva koje često mnoge može i obogatiti. Zato
je u siromašnih duhom kraljevstvo nebesko, zato će se oni utješiti i zato će zadobiti
milosrđe. Druga paleta blaženstava vezana je za one koji su čista srca što uključuje
mirotvorce i progonjene zbog pravednosti i zbog toga što slijede Isusa Krista. Čisti
srcem gledaju u drugima ponajprije ono dobro i nastoje im pomoći oko odstranjivanja
onoga što nije dobro. Čisti srcem nisu pohlepni, oni ne ogovaraju i ne kleveću, oni
ne potenciraju zavist i ljubomoru, nastoje uzdići u drugima duh života i dati očajnima
smisao za život i ne iskorištavaju drugoga za svoje sebične ciljeve, već su mu uvijek
na službi da raste kao osoba dostojna poštovanja; oni nose mir gdje god dođu. Zato
čisti srcem mogu Boga gledati, zato će se sinovima Božjim zvati, zato će njihovo biti
kraljevstvo nebesko i upravo je to svetost na koju nas poziva današnja svetkovina
- biti siromašan duhom i imati čisto srce koje uključuje sve ove druge osobitosti.
Zato su sveci djeca Božja, a mi smo to postali već po krštenju, a postajemo to i svaki
put kad primamo sakramente i kad po njima i po snazi koju nam daju živimo u svojoj
svakodnevici. Na svetost nas uvijek iznova poziva i euharistija koju nedjeljama
i blagdanima slavimo, ona je put i mjesto ostvarivanja svetosti, a svetost svakodnevnog
života upravo iz nje proizlazi. Euharistija je ujedinjenje nas ovdje prisutnih s nebeskom
Crkvom i pridruživanje svečanom bogoslužju nebeske Crkve. Krist nas svojom prisutnošću
ovdje ujedinjuje s onima koji su pred nama otišli k punini kojoj svi mi težimo, ka
gledanju lica Božjega u kraljevstvu nebeskom. U toj svijesti da na euharistiji s nama
uvijek moli i nebeska Crkva znamo da nismo sami na putu ostvarivanja svetosti, već
da imamo zagovornike kod Oca i zato se mi utječemo Blaženoj Djevici Mariji, apostolima,
mučenicima i drugim svecima – oni su nam ujedno uzor kako živjeti, ali su nam i zagovornici
koji naše često nesavršene i zamuckujuće molitve usavršavaju i pročišćuju. Osim što
s nama i za nas moli nebeska Crkva, s nama i za nas moli ova zemaljska, putujuća Crkva,
jer najveća je vrijednost molitve kad molimo u zajednici s našom braćom i sestrama
u Kristu. Upravo u Crkvi, kao zajednici svetih i mi poimence postajemo sveti, jer
tu učimo kako prihvaćati drugog kraj mene, kako se odnositi i nositi s njime i kako
moliti s njime. U ovoj zajednici živih, a onda i u povezanosti s nebeskom Crkvom možemo
onda kao vjernici gledati prema onoj stvarnosti koja označava kraj našega života –
prema smrti. Iako je dan mrtvih sutra, kao vjernici mi već danas i ove dane posjećujemo
naša groblja kako bismo se sjetili naših pokojnih i kako bismo ih po molitvi Bogu
preporučili. Moleći, paleći svijeće i donoseći cvijeće mi ne izražavamo toliko svoju
tugu ili pak očaj jer ih je smrt snašla i jer će i nas osobno snaći, time mi izražavamo
svoju vjeru u život i u Boga koji od mrtvih uskrsava. Molitva odražava nadu u vječnost
i povezuje nas sa živima, s nebeskom Crkvom, a cvijeće svojim mirisom, cvatom i ljepotom
upućuje na procvat i ljepotu života vječnoga kamo težimo. Svjetlost svijeće rasvjetljuje
tamu i vodi na putu prema vječnoj svjetlosti, Isusu Kristu. Zato ovi dani nisu dani
mrtvih nego dani živih, dani svetih koji u vjeri, nadi i ljubavi putuju prema vječnosti
da bi lice Božje gledali. Zato su ovi dani za nas dani radosti i dani kad Bogu zahvaljujemo
na daru života kojeg nam svaki dan i svaki čas u novom obliku i na novi način daruje.
U toj radosti, kao zajednica pozvanih na svetost, zajedno sa zajednicom svetih na
nebu, znanih i neznanih, ispovjedimo svoju vjeru u Boga koji od mrtvih uskrsava.