Afriko, ustani i hodi!

Dugim aplauzom u sinodskoj dvorani Sinodski su oci prije podne pozdravili predstavljanje finalne poruke Druge posebne sinode za Afriku, na kojoj se od 4. listopada raspravlja o pomirenju, pravednosti i miru. U nazočnosti Svetoga Oca, na 18. općem zasjedanju Biskupske sinode poruka je pročitana na engleskome, portugalskom, francuskom i talijanskom jeziku.
Naslovom 'Afriko, ustani i hodi!' sinodski oci žele poručiti da nema vremena za gubljenje, Afrika se mora mijenjati i ne smije očajavati. Poruka je podijeljena u pet dijelova, osim uvoda i zaključka. Pozivaju se svećenici da budu vjerni celibatu, čistoći i duhu siromaštva; vjernici laici, „Božji ambasadori“ da omoguće kršćanskoj vjeri protkati sve dimenzije njihova života, jer neznanje nikoga ne opravdava. U tome smislu, poruka preporučuje trajnu formaciju laika i ustanovljivanje katoličkih sveučilišta.
Poruka se obraća i svijetu politike: Africi su potrebni sveti političari, koji se bore protiv korupcije i rade za opće dobro. Oni koji nisu poučeni u vjeri, neka se obrate ili neka napuste javnu pozornicu da ne štete narodu i vjerodostojnosti Katoličke crkve. Poruka poziva katoličke obitelji da se čuvaju od takozvanih „modernih“ ideologija, a potiče vlade da podupru obitelji u borbi protiv siromaštva, jer ako država uništava obitelj, postupa protiv vlastitih interesa. Sinodski se oci potom obraćaju katoličkim ženama i muškarcima: žene nazivaju „kralježnicom“ mjesne Crkve; za njih žele veću promidžbu na socijalnoj razini, a pozivaju ih da „ne postanu taoci „otrovnih“ stranih ideologija o rodu i spolnosti. Poruka istovremeno poziva muškarce da budu odgovorni muževi i očevi, da štite život od začeća i da odgajaju djecu. Poruka se na koncu obraća mladima i djeci, sadašnjosti i budućnosti Afrike, gdje je 60% stanovništva mlađe od 25 godina. Za jedne i druge preporučuje pozoran pastoral koji će ih zaštiti od sekta i nasilja.
Sinodski se oci u poruci također obraćaju međunarodnoj zajednici da s poštovanjem i dostojanstveno postupa s Afrikom, promijeni način ekonomske igre i afričkoga vanjskog duga, zaustavi iskorištavanje Afrike po multinacionalnim kompanijama koje uništavaju afrička prirodna bogatstva, da pod izlikom pomoći ne skriva štetne namjere za Afrikance. Sinodski oci govore i o sidi tvrdeći da je Crkva na prvome mjestu u borbi protiv virusa Hiv-a i u njezi oboljelih. U suglasju s Benediktom XVI. kojeg nazivaju „istinskim prijateljem Afrike i Afrikanca, tvrde da se problem neće riješiti dijeljenjem prezervativa, a ističu učinkovitost čistoće i bračne vjernosti.
Dokument ističe važnost dijaloga s tradicionalnim religijama, u ekumenskom i međureligijskome okviru, napose s muslimanima: dijalog je moguć – stoji u poruci – ali je važno odbaciti fanatizam, jamčiti uzajamno poštovanje i isticati da je vjerska sloboda temeljno pravo čovjeka koja uključuje slobodu dijeljenja i predlaganja, ali i ne nametanja, vlastite vjere. Između ostalih tema, poruka ističe važnost sakramenta pomirbe i biskupijskih programa za pomirbu, odbacivanje prakse osvete, jačanje veza s antičkim Crkvama u Etiopiji i Egiptu te između Afrike i dugih kontinenata, zahvalu misionarima, potrebu potpore seliocima i izbjeglicama u svijetu, jer je prihvat obveza. Poruka na koncu potiče na potporu Simpoziju Biskupskih konferencija Afrike i Madagaskara (SECAM), koji je navršio 40 godina, te da se umnože napori u društvenim komunikacijama Crkve. U Africi je prije petnaest godina bilo samo petnaest katoličkih radio postaja, sada ih ima 163, podatak nije za podcjenjivanje u svijetu punom suprotnosti i teških kriza, u kojem se o Africi govori jedino u negativnome smislu.
Komentirajući sinodsku poruku u razgovoru za našu radio postaju, nadbiskup Abuje u Nigeriji Olorunfemi Onaiyekan, predsjednik povjerenstva za sastavljanje poruke, rekao je kako je središnja točka poruke da se više ne može podnositi da u Africi ostane ovakvo stanje. Sva ta priča o siromaštvu, bolestima i ratovima mora prestati. Uvjeren sam da je moguća promjena. Ali u tome moramo svi sudjelovati, počevši od nas samih, od Crkve, od toga kako upravljamo svojim biskupijama. Osim toga, odgovorni su i politički vođe u našim državama: ne može se stalno govoriti da smo trpjeli ropstvo, da smo podnosili kolonijalizam. To je bilo prije pedeset godina, a u pedeset godina se moglo promijeniti stanje. Brojne su države iskusile jednopartijsku diktaturu, govorilo se da je to afrički način upravljanja državom. Konačno smo shvatili da takvo upravljanje ne funkcionira, a to znači da moramo prihvatiti sustav višestranačke demokracije. U nekim državama je od takve demokracije ostalo samo ime. Ako nema iskrene demokracije, onda nema ni promjene. Jedino nakon uvođenja demokracije, možemo govoriti o izvanjskome miješanju u Africi – ustvrdio je nadbiskup Onaiyekan.
Na upit o radu Sinode, rekao je kako se puno radilo te da vjeruje da je učinjen jako dobar posao, a dodao je kako je novost ove Sinode istaknuta važnost međureligijskoga dijaloga, naročito s islamom. Bili smo jako odlučni, naročito u odnosu na države gdje se ne poštuje vjerska sloboda. Ustvrdili smo da je to nepravda i da se stanje mora promijeniti. Djela će pokazati jesu li prihvatili našu poruku – zaključio je nadbiskup Onaiyekan.