Općina Rim u suradnji s Tajništvom Biskupske sinode, Radio Vatikanom i zajednicom
svetoga Egidija jučer je (19. studenoga) u općinskim prostorijama održala međunarodni
skup na temu „Afrika: kakvo partnerstvo za pomirbu, pravednost i mir? Simpozij se
održavao istovremeno s Biskupskom sinodom za Afriku, na kojoj se raspravlja o pomirenju,
pravednosti i miru. Između ostalih na skupu su sudjelovali neki sinodski oci. Afrika
i Rim, odnosno Afrika i čitavi svijet, koji u izvjesnome smislu predstavlja glavni
grad Italije: pošlo se od te pretpostavke s nakanom da se istakne čvrsta, učinkovita
veza između dva zemljopisna mjesta, koja se potom širi na cijeli planet. Osnovno je
promicanje razvoja koji se na zaustavlja samo na tržištu i profitu, nego cilja na
cjelovitost ljudskoga bića, a afričkome kontinentu omogućuje da odjelotvori svoje
mogućnosti, razbijajući monopol multinacionalnih kompanija. Nema razvoja, niti uspješnoga
tehničkog rješenje ako se ne uzimaju u obzir temeljne vrednote i ne priznaju se univerzalne
vrednote ljudske osobe – ustvrdio je Gianni Alemanno, rimski gradonačelnik. Nisu
dovoljne sociološke analize da se riješe afrički problemi, njih se mora rasvijetliti
evanđeljem – ustvrdio je nadbiskup Nikola Eterović, glavni tajnik Biskupske sinode.
Nadbiskup je istaknuo neke izazove sadašnje Biskupske sinode: potaknuti evangelizaciju,
odnosno novu evangelizaciju koja vodi računa o naglim socijalnim promjenama našega
vremena i o pojavi svjetske globalizacije. Treba zaliječiti rane prouzročene siromaštvom,
bolestima, nasiljem i ratovima, novim oblicima kolonijalizma i ropstva, čije su glavne
žrtve najslabije osobe: mladi i žene – zaključio je nadbiskup Nikola Eterović. Pošteno
i ravnopravno partnerstvo, ne odozgor prema dolje, to tražimo – kazao je otac Federico
Lombardi, glavni ravnatelj Radio Vatikana. Neisključivo partnerstvo, pošteno i otvoreno,
bez diskriminacija, podjela i smiješnih suparništava između glavnih činitelja. Pokret
partnerstva s Afrikom i za Afriku koji želimo ostvariti ne ograničava se samo na crkvene
snage, iako neke od njih uzimaju voditeljsku ulogu. Pokret partnerstva treba zaokupiti
čitavo civilno društvo, a tome se nadamo, jer partnerstvo po svojoj naravi i načinu
mora promicati pomirbu, pravednost i mir, ideale dakle, univerzalne načine življenja,
prikladne svima i koji svima pripadaju – ustvrdio je otac Lombardi. Afrika je ispit
za međunarodnu savjest – kazao je prof. Andrea Riccardi, utemeljitelj zajednice svetoga
Egidija – a vrijeme je da kontinent ugleda novi početak, uzdajući se u svoje najveće
bogatstvo, to jest svoj narod. Prof. Riccardi se potom osvrnuo na problem useljavanja,
rekavši da ga treba shvatiti u širem smislu od svakodnevne političke rasprave. Useljavanje
se ne zaustavlja na granicama, nego se razvojem, suradnjom zaustavlja u Africi, dajući
prigodu Afrikancima koji žele graditi zemlju, budućnost, bolji kontinent – ustvrdio
je profesor. O projektu EurAfrika govorio je nadbiskup Kinshase Laurent Monsengwo
Pasinya, ističući važnost da Afrikanci ne napuštaju svoj kontinent. Ako želimo da
Afrika ostane u Africi, onda moramo udružiti svoje umove, mozgove Sjevera i Juga,
tada ćemo ostvariti sretniji svijet, u kojemu će zakon biti pravo a ne sila. Svi želimo
da EurAfrika postane stvarnost zahvaljujući partnerstvu 'sivih materija', a ne sirovina
– istaknuo je nadbiskup Pasinya. Biskup José Camnate Na Bissign iz Gvinije Bisao
ukazao je na potrebu „dobroga upravljanja“. Ako je loša uprava, ako su krize vrednota
glavni uzrok sadašnjih sukoba u Africi, onda dobra uprava i odgoj za vrednote moraju
biti ključ za pomirbu u društvenim odnosima. Pomirba se mora odvijati na tri razine:
u civilnome društvu, koje mora postati svjesno nutarnjih čimbenika sukoba; u partnerstvu
s javnim vlastima da vode računa o općem dobru i u savezu s ustanovama koje štite
ljudska prava – ustvrdio je gvinejski biskup. Na koncu je kardinal Wilfrid Fox Napier,
nadbiskup Durbana, govorio o dugom i bolnom putu Južne Afrike, koja je slobodnim izborima
1994. godine izabrala demokraciju. Taj je dugi put bio obilježen i aparthejdom, koji
je kardinal nazvao neopravdanim zlom, podsjetivši na stalno zauzimanje Crkve da ga
se iskorijeni. Među brojnim temama o kojima se raspravlja na drugoj
posebnoj Sinodi za Afriku, koja je u tijeku u Vatikanu, ovih je dana više puta istaknuto
dragocjeno bogatstvo afričkoga kontinenta, koje je često razlog iskorištavanja u korist
interesa koji se ne odnose na taj kontinent. Postoje ljudi koji dolaze izvana kako
bi, nažalost, iskoristili Afriku, i tamo pronalaze pomagače, tako da je gubitnik,
na kraju, uvijek narod – rekao je u razgovoru za našu radio postaju msgr. Giuseppe
Franzelli, biskup Lire u Ugandi, te dodao da su u temelju siromaštva i bijede u Africi
vanjski gospodarski interesi, koji se, čini se, - kako je napomenuo biskup – jako
dobro slažu s interesima pojedinih skupina iz lokalnih vlasti. Osvrnuvši se nadalje
na riječi Svetoga Oca, koji je za Afriku kazao da je taj kontinent duhovno plućno
krilo Crkve, biskup Franzelli je primijetio kako se vrlo malo govori o moralnome bogatstvu
Afrike. Objektivno govoreći, tradicionalna bogatstva, blaga Afrike, poput Božjega
gospodstava ili smisla života, uistinu su u opasnosti. Stoga, materijalizam koji se
donosi, danas doista postaje prava opasnost za Afriku, jer bi se mogle izgubiti njezine
vlastite tradicije i duhovni korijeni koji bi mogli, i trebali pomoći cijelome svijetu.
Na novinarov upit je li među vrednotama koje su u opasnosti i obitelj, biskup je napomenuo
da je dosta pomisliti na navalu prezervativa, ili na skandal koji je izazvan nakon
Papinih riječi tijekom apostolskoga putovanja u Afriku, a iza kojega su se očevidno
skrivali interesi međunarodnih farmaceutskih industrija. U tome, nažalost, sudjeluju
i afrički vladari, kako bi promicali politike koje su usmjerene protiv afričkih vrednota
– primijetio je biskup Franzelli. Kako Africi vratiti nadu? Odgovarajući na to
pitanje u razgovoru za našu radio postaju, Nikola Eterović, glavni tajnik Biskupske
sinode, napomenuo je da prije svega valja ponovno krenuti putom Radosne vijesti, i
to obnovljenim zanosom, i vodeći računa o sadašnjem vjerskom, kulturnom, društvenom
i političkom stanju. Na sinodi je istaknuto kako je jako važno promicati zamisao o
Crkvi kao Božjoj obitelji, težeći pritom sve više prema velikim idealima, odnosno
prema svetosti – primijetio je nadbiskup. Crkva kao Božja obitelj koja je otvorena
svima, posebno u trenutku kada su razne ideologije i pokreti, i to i u Africi i u
svijetu, stavili ustanovu obitelji u krizu. Osim toga, vrlo je važno promicanje čovjeka,
a još je više istaknuto da treba izliječiti rane prouzrokovane siromaštvom, bolestima,
nasiljem i ratovima, i boriti se protiv novih oblika kolonijalizma i ropstva. Njihove
su glavne žrtve djeca i žene – naglasio je nadbiskup Eterović. Govoreći potom o
brojnim novim i konkretnim inicijativama, nadbiskup je naglasio da se Afriku ne smije
ostaviti samu, te spomenuvši vrlo važno područje odgoja, istaknuo važnost katoličkih
škola u više afričkih zemalja, koje su u stanju odgojiti nov naraštaj, pa i na političkoj
i društvenoj razini. Drugo vrlo važno područje je zdravstvo, borba protiv side i drugih
pandemija, tuberkuloze i malarije, od kojih svake godine umre na tisuće ljudi. Osim
toga, tu su i konkretni projekti solidarnosti i promicanja čovjeka – rekao je nadbiskup
te podsjetio na ono što Crkva već godinama čini kroz Zakladu Sahel, ali i kroz male
projekte usmjerene na razvoj seoskih sredina. Pa ipak, čineći sve to Crkva ne zaboravlja
da je njezin prioritet evangelizacija – naglasio je nadbiskup Eterović. Na novinarovu
primjedbu kako je i uloga laika jedna od važnih tema na sinodi, nadbiskup je napomenuo
da se mnogo govorilo o stanju žene koja je često, u brojnim situacijama, žrtva. Mislim
da će nakon ove sinode laici biti svjesniji svoje nezamjenjive uloge, posebno tamo
gdje kler ne može stići; ali temeljna je važnost žene u Africi, stoga se Crkva jako
oslanja na žene. Već imamo različitih ustanova katoličkih žena koje izvrsno rade,
a u sinodi će naći još potpore i hrabrosti da nastave svoje djelo u Crkvi i u društvu,
jer često se kaže da je žena posebno sposobna za pokretanje pomirenja, možda i tamo
gdje to ne uspije muškarcima – rekao je na koncu nadbiskup Eterović.