Papina kateheza na općoj audijenciji - 14. listopada 2009. godine

Papa Benedikt XVI. je danas u svojoj katehezi na općoj audijenciji govorio o opatu iz Clunyja Petru Časnom. Draga braćo i sestre, lik Petra Časnog, kojeg predstavljam u današnjoj katehezi, ponovno nas vodi u slavnu opatiju Cluny, s njezinim "decorom" (decor) i njezinim "nitorom" (nitor) – da se poslužimo izrazima koji se često javljaju u tekstovima iz Clunyja – dakle, uresom i sjajem, koji se ogledaju prije svega u ljepoti liturgije, tom povlaštenom putu koji vodi k Bogu. Međutim, više no ovi aspekti, Petrova osoba podsjeća na svetost velikih opata iz Clunyja: u Clunyju "ne bijaše opata koji nije bio svet", izjavio je daleke 1080. papa Grgur VII. Među njih se ubraja i Petar Časni, koji utjelovljuje u sebi pomalo sve kreposti svojih prethodnika, premda je već s njim Cluny, suočen s novim redovima kao što su onaj u Cîteaux-u, počeo osjećati poneki znak krize. Petar je divni primjer isposnika koji je bio strog prema sebi i pun razumijevanja prema drugima. Rođen 1094. u francuskoj pokrajini Auvergne, kao dijete je ušao u samostan u Sauxillangesu, gdje je postao zavjetovani redovnik a onda prior. Godine 1122. izabran je za opata u Clunyju i na toj je službi ostao sve do smrti, koja ga je snašla na Božić 1156., kako je i priželjkivao. "Ljubitelj mira – piše njegov životopisac Rudolf – postigao je mir u Božjoj slavi na dan mira" (Vita, I, 17; PL 189,28) – kazao je Sveti Otac.

Oni koji su ga poznavali veličaju njegovu krotkost, ozbiljnu uravnoteženost, vlast nad samim sobom, čestitost, odanost, oštroumnost i osobitu sklonost k posredovanju. "Po samoj sam svojoj naravi – pisao je – dosta popustljiv i blag; na to me potiče moja sklonost k praštanju. Naviknut sam podnositi i opraštati". Još je govorio: "Sa onima koji mrze mir htjeli bismo, ako je to moguće, biti uvijek miroljubivi" (Ep. 100, str. 261). A o sebi je pisao: "Nisam od onih koji nisu zadovoljni svojim životom, … čiji je duh uvijek u tjeskobi ili u sumnji, i koji se žale da svi drugi odmaraju a oni su jedini ti koji rade" (Ep. 182, str. 425). Senzibilne i afektivne naravi, znao je povezati ljubav prema Gospodinu s nježnošću prema članovima obitelji, osobito prema majci, kao i prema prijateljima. Njegovao je prijateljstva, osobito prema svojim monasima, koji su mu se redovito povjeravali, sigurni da će ih on prihvatiti i razumjeti. Prema svjedočanstvu životopisca, "nije prezirao niti odbijao ikoga" (Vita, I,3: PL 189,19); "svima je bio mio; u svojoj prirođenoj dobroti bio je otvoren za sve" – istaknuo je Papa.

Petar Časni gajio je također veliku ljubav prema pisanju i imao je dara za to. Bilježio je svoja razmišljanja, uvjeren u važnost korištenja pera gotovo kao pluga za "rasipanje sjemena Riječi u papir" (Ep. 20, str. 38). Premda se nije bavio sustavno teologijom, bio je veliki proučavatelj Božjeg otajstva. Njegova teologija ima svoje korijene u molitvi, osobito u onoj liturgijskoj, a od Kristovih otajstava najmilije mu je bilo otajstvo preobraženja, u kojem se već predoznačuje uskrsnuće. Upravo je on uveo u Cluny taj blagdan, sastavivši jedan poseban obrazac za tu prigodu, u kojem se odražava karakteristična teološka pobožnost Petra i Clunyja, koja je sva okrenuta razmatranju Kristova slavnog lica, nalazeći tu razloge za onu gorljivu radost koja je resila njegov duh i koja je isijavala u bogoslužju toga samostana nastavio je nadalje Benedikt XVI.

Draga braćo i sestre, ovaj je sveti monah sigurno veliki primjer monaške svetosti, napajane na izvorima benediktinske tradicije. Za njega se ideal monaha sastoji u "nježnom prianjanju uz Krista" , u samostanskom životu označenom "monaškom poniznošću", te tihim ozračjem kontemplacije i trajnoga zahvaljivanja Bogu. Prva i najvažnija zadaća monaha, prema Petru iz Clunyja, je svečano slavljenje službe Božje – "nebeskog i od svih najkorisnijeg djela" (Statuta, I, 1026) – i zajedno s tim čitanje, razmatranje, osobna molitva i pomno održavana pokora. Na taj način je cio život prožet dubokom ljubavlju prema Bogu i ljubavlju prema drugim, ljubavlju koja se izražava u iskrenoj otvorenosti za bližnje, u opraštanju i u traženju mira. Mogli bismo, u zaključku, reći da ako taj način života združen sa svakodnevnim radom, predstavlja, za svetog Benedikta, ideal monaha, tada to vrijedi i za sve nas i može biti, u velikoj mjeri, način života vjernika koji želi postati pravi Kristov učenik, kojeg karakterizira upravo nježno prianjanje uza Nj, poniznost, radinost i sposobnost za opraštanje i mir ovim je riječima završio svoju katehezu Sveti Otac.

Na današnjoj audijenciji bila je nazočna i skupina hrvatskih hodočasnika koje je Papa pozdravio ovim riječima: S velikom radošću pozdravljam sve hrvatske hodočasnike, a posebno mlade iz župe Svete Obitelji kao i vjernike župe blaženoga Alojzija Stepinca iz zagrebačke nadbiskupije. Neka vas Gospodin obilno blagoslovi i uvijek vas prati svojom pomoću. Budite mu vjerni i zahvalni. Hvaljen Isus i Marija!

Papa je na audijenciji pozdravio i predstavnike Radio Marije koji su došli na susret u Rim iz različitih zemalja. Poslušajmo dojmove duhovnog asistenta Radio Marije iz Vojvodine: