Izvješće sa Sinode za Afriku

Neka afrički narod postane protagonist vlastite sudbine – želja je izražena u četvrtak, 15. listopada, na drugoj Sinodi za Afriku koja se održava u Vatikanu na temu pomirenja, pravednosti i mira. Na današnjoj su kongregaciji, petnaestoj po redu, predstavljena izlaganja s radova manjih skupina, te su u nazočnosti pape Benedikta XVI., sinodni oci počeli ocrtavati moguće teme za zaključne dokumente sa sinode. Uzeti u svoje ruke vlastitu sudbinu i živjeti ju kao protagonisti u isticanju Afrike – nalog je koji su sinodni oci povjerili svim Afrikancima. Neka im ova sinoda pomogne postati svjesnima vlastitoga dostojanstva, i neka ona bude sinoda nade i uskrsnuća, zalaganja i hrabrosti.
Razmotrivši sve što je učinjeno do sada, manje su skupine ocijenile da je rezultat pozitivan; pa ipak, neke bi vidike trebalo bolje istaknuti. Mnogo ih je ali, polazi se od potrebne zaštite okoliša, promatranja zvanja s više rasuđivanja, te razmatranja afričkih tradicija kao temelja za pomirenje. U njima, naime, ima mnogo toga pozivnoga, poput obreda priznavanja krivnje ili obećanja da se neće više pogriješiti, a što se može složiti s kršćanstvom.
Sinodni oci nadalje preporučaju raspodjelu tekstova koji informiraju o nauku Crkve na području seksualnosti, traže veću pastoralnu skrb za radnike, obitelj – koja treba imati važnu ulogu, te za žene, uključujući i redovnice. Osim toga, poziva se na pozornost od vračbina koje jako štete cijelome afričkom društvu, te na odnose s islamom, koje valja proučiti – kako kažu sinodni oci - slučaj po slučaj, jer muslimani u Africi nisu homogeni, nego se razlikuju prema zemlji u kojoj se nalaze. Nadalje, više prostora treba dati problemu migracija, i to u odnosu na svjetsku politiku i na glavnu ulogu Crkve u zaštiti ljudskih prava i dostojanstva osobe. Istaknuta je također potreba jačanja povezanosti lokalnih Crkvi s općom Crkvom, te da unutar tijela koja u sebi sadrže više biskupskih konferencija, biskupi govore jednoglasno.Tijekom radova u manjim skupinama, sinodni su oci, osim toga, podsjetili na važnost masovnih medija za crkvenu komunikaciju, kao i za formaciju naroda. A posebno je veliki izazov pred zemljama u kojima vlada politička kriza; postupak pomirenja, naime, valja depolitizirati – rečeno je u Sinodnoj dvorani te upozoreno da Crkva ne smije nikada biti talac sukoba među ustanovama, i da treba pratiti lidere prema vršenju vlasti daleko od korupcije. Osim toga, manje radne skupine na sinodi traže odlučno djelovanje u borbi protiv trgovine oružjem i drogom, kao i protiv sakaćenja ženskih spolnih organa. Potreban je također usklađeni plan za borbu protiv pandemije side; Afrika se, naime, mora probuditi pred takvim problemom – kažu sinodni oci – i mora promijeniti način života. Istaknuto je nadalje kako je važno poduprijeti katoličke škole i sveučilišta, imati stroga pravila za posvećene osobe, za koje valja promisliti stalnu formaciju, te u evangelizaciju više uključivati laike jer, - kako je rečeno – Crkva ih se ne treba bojati. I na posljetku, sinodni oci predlažu ustanovljenje Kontinentalnoga euharistijskog kongresa, organiziranje panafričkoga susreta o ženama, te forum međureligijske molitve jer – kako je pojašnjeno – u zemlji koja je obilježena sukobima i nasiljem, zajednička je molitva prvi korak prema miru.
Humanitarna pomoć koja stiže na afrički kontinent ponekad je praćena „jednom vrstom kulturnoga imperijalizma“ – ustvrdio je kardinal Théodore-Adrien Sarr, nadbiskup Dakara, govoreći 14. listopada na tiskovnoj konferenciji o prvom dijelu Posebne biskupske sinode za Afriku na kojoj se raspravlja o pomirbi, pravdi i miru u Africi. Ako nam žele pomoći, ne trebaju nam nametati ideje koje ne držimo ispravnima. Želimo da nam se pomogne, ali u istini, te da nas se prihvaća kakvima jesmo – kazao je kardinal. Stoga je potaknuo zapadne narode da prestanu misliti kako sve ono što vjeruju ili čine mora biti pravilo u čitavome svijetu.
Kardinal John Njue, nadbiskup Nairobija, u Keniji, istaknuo je pak „potrebu suradnje i pomoći“, ali da također treba poštovati neovisnost, shvaćanje, kulturu i dostojanstvo afričkih naroda. Upozorio je kako nije dobro uvjetovati pomoć promjenom vrednota osobe o temama pobačaja i shvaćanja obitelji. Afrikancima je potrebna suradnja, ali se mora poštovati njihova neovisnost, kultura i dostojanstvo ljudske osobe – upozorio je kardinal.
Kardinal Wilfrid Fox Napier, nadbiskup Durbana u Južnoj Africi i opunomoćeni predsjednik Sinode, ustvrdio je pak da u Africi ustrajava teška situacija zbog sukoba i nesreća, ali je primijetio da, premda je potrebna međunarodna suradnja, treba poštovati neovisnost afričkih naroda. To što dolazi izvana mora biti u skladu s kulturom i dostojanstvom ljudske osobe – ustvrdio je kardinal. Govoreći o trgovini poljoprivrednim proizvodima rekao je kako u konačnici „trpe proizvođači“. U tom je kontekstu podsjetio na „ogromne afričke mogućnosti“, da treba poduprijeti razvoj, ali partnerstvo mora biti jednakopravno – zaključio je kardinal Napier.