Biskupska sinoda o stanju zdravstva na afričkome kontinentu
Sinodski su oci na prijepodnevnom trinaestom općem zasjedanju Biskupske sinode
za Afriku, na kojoj se u Vatikanu raspravlja o pomirbi, pravdi i miru, raspravljali
o zdravstvenome stanju u Africi, naročito o sidi i nezakonitoj trgovini lijekovima,
koja guši afrički kontinent. Biskupi su ustali u obranu života koji stavljaju u tešku
kušnju politike za „reproduktivno zdravlje“, odnosno pobačaj. Život je svet, od
začeća do prirodne smrti, stoga se Crkva mora zauzimati u obrani života – jasno su
ustvrdili sinodski oci zatraživši pravedan i globalan pristup liječničkoj njezi, pri
tome su podsjetili na važnost da pastoralni djelatnici poznaju bioetičke problematike,
a pohvalili su međuvjersku i ekumensku suradnju u borbi protiv pandemija. Govoreći
pak o djeci-vojnicima, o novačenju maloljetnika naročito u Ugandi, istaknuto je kako
nitko ne zna koliko je unovačeno djece koja postaju roblje oružja i spolnoga izrabljivanja,
pate od gladi, ne pohađaju škole niti imaju liječniku njegu. Njih se može braniti
čvrstom etikom koju Crkva mora promicati gledajući Bibliju. U Čadu je pak pomirba
izvediva jedino novcem, riječ je o čistome cjenkanju. Biskupi su istaknuli kako bi
konkordat između Svete Stolice i Čada pridonio jačanju autoriteta mjesne Crkve koja
se zauzima za mir. Govoreći o afričkoj mladeži, istaknuto je kako je raširena
praksa održavanja nacionalnih dana mladeži, te da mladi bivaju svjedoci pomirbe koja
nadilazi zemljopisne granice, rase i kulture. U raspravi o dijalogu s muslimanima
istaknuto je kako je on ostvariv kroz djela milosrđa, jer i muslimani vjeruju u milosrdnoga
Boga. U okviru poslanja ostvarivanja božanskoga milosrđa neophodno je djelovati kako
bi vjerska sloboda bila raširena u čitavome muslimanskome svijetu. Osvrćući se na
prirodna bogatstva Afrike, koja iskorištavaju multinacionalne kompanije, biskupi su
istaknuli da Crkva ne smije šutjeti pred tom činjenicom koja raspiruje međuetničke
sukobe i trgovinu oružjem. Govoreći pak o stranim radnicima, naročito kineskim, biskupi
su istaknuli kako treba osmisliti pastoralno djelovanje koje će poticati njihovu evangelizaciju. Sinodskim
ocima i Papi jučer popodne se u sinodnoj dvorani obratio Jacques Diouf, glavni ravnatelj
agencije Ujedinjenih naroda za hranu i poljoprivredu (FAO). Prehrambena sigurnost
je neophodna za smanjivanje siromaštva, odgoj djece, zdravlje stanovništva, ali i
za stalan gospodarski rast. Ona uvjetuje stabilnost i sigurnost u svijetu – kazao
je Diouf podsjećajući na prirodna bogatstva Afrike koja – kako je rekao – moraju poslužiti
za gospodarsko uzdizanje stanovništva, pri tom je spomenuo neka rješenja poput poboljšanja
infrastruktura, poticanje međuregionalne trgovine, te poštovanje međunarodnoga zakona
o dobrom ponašanju stranih ulaganja u poljoprivredu. Moguć je svijet bez gladi – kazao
je Diouf, navodeći primjere Kameruna, Etiopije i Gane. Diouf, inače musliman, na koncu
je odao priznanje Crkvi, misionarima i redovnicima za njihovo zauzimanje za siromašne,
a također je istaknuo sukladnost između Crkve i islama o pravu na hranu. Na
jedanaestome općem zasjedanju Biskupske sinode za Afriku, posvećenoj pomirbi,
pravdi i miru, koja se održava u Vatikanu, sinodski su oci 12. listopada prijepodne
govorili o „tihim državnim udarima“ te o potrebi „dobroga upravljanja državom“. Osim
toga, u Papinoj nazočnosti, raspravljalo se o seljenju ljudi na afričkome kontinentu
kao i o odnosima s tradicionalnim afričkim religijama. Na svršetku zasjedanja sinodski
su oci pozvali na ukidanje smrtne kazne. Istaknuto je kako Crkva mora osuđivati
zločine poput neljudskoga postupanja s ratnim zarobljenicima, ubijanja civila u oružanim
sukobima i novačenja maloljetnika. Pomirba se – ustvrdili su biskupi – ostvaruje odbacivanjem
sličnih nasilja, jer rat ne može biti opravdanje za zločine protiv čovječnosti. Govoreći
pak o „tihim državnim udarima“, imajući na umu Južnu Afriku, potvrdili su nužnost
reformi jer „dobra uprava“ nije prioritet nego potreba. U tome okviru Crkva ima pravo
govoriti: ne radi se o miješanju u politiku – ustvrdili su biskupi – jer Crkva brani
prava ljudi, djece Božje. Pastiri ne žele zamijeniti gospodarske stručnjake ili političare,
nego žele pomoći svim vjernicima da žive potpunijim kršćanskim životom. Govoreći
o pojavi seljenja na afričkome kontinentu, koja zaokuplja više od 40 milijuna osoba,
istaknuli su potrebu da sve kontinentalne biskupske konferencije posvete pastoralu
selilaca posebnu pozornost. U raspravi o odnosima s tradicionalnim afričkim religijama
rečeno je kako su dobri odnosi plodno tlo za kulturu pomirbe. U tom se kontekstu također
raspravljalo o pojavi vračanja zbog čega su brojne osobe diskriminirane i izolirane
jer ih se okrivljuje da su obdarene nadnaravnim moćima. Biskupi su također istaknuli
kako mladima treba posvećivati veću pozornost učeći ih socijalni nauk Crkve kako bi
radili za mir, a u pastoralnim programima trebalo bi više važnosti pridavati sakramentu
pomirbe. Govoreći pak o djeci i ženama, sinodski su oci ustvrdili kako bi crkvene
strukture morale biti otvorene za svu siročad i da bi žene morale biti zastupljenije
u povjerenstvima biskupskih konferencija 'Justitia et pax'.