Crkva je dobila pet novih svetaca, koje je papa Benedikt XVI. proglasio u nedjelju,
11. listopada, tijekom svečane Svete Mise na kojoj su bili nazočni belgijski kralj
Albert II. i kraljica Paola, te francuski premijer François Fillon sa suprugom. Među
novim su svecima, naime, belgijski misionar otac Josef Daamian de Veuster i
francuska redovnica Marija od Križa Jugan, djevica, utemeljiteljica Kongregacije
Malih sestara siromaha. Među ostalom se trojicom nalazi poljski biskup Zygmunt
Szczesny Feliński, utemeljitelj Kongregacije sestara franjevki Marijine obitelji,
te Španjolci Francisco Coll y Guitart, svećenik Reda propovjednika, utemeljitelj
Kongregacije sestara dominikanki od Naviještenja Blažene Djevice Marije; i Rafael
Arnáiz Barón, redovnik cistercitskoga Reda strogoga obdržavanja. Najpoznatije
ime među novim svecima jest ime oca Damiana De Veustera, svećenika Kongregacije Presvetoga
Srca Isusova i Marijina i stalnoga klanjanja Presvetome Oltarskom Sakramentu, koji
je živio u XIX. stoljeću, a bio je apostol gubavaca. Osvrnuvši se na njegov svijetli
lik u razgovoru za našu radio postaju, nadbiskup Angelo Amato, pročelnik Zbora za
proglašenje svetih, podsjetio je kako su tog svećenika poglavari poslali u misije
na Havaje, gdje se on dragovoljno ponudio raditi među gubavcima na otoku Molokai.
U to su vrijeme gubavci bili potpuno odbačeni od društva, i živjeli su zatočeni na
osamljenome dijelu otoka. Odmah je započeo svoje poslanje perući bolesne, previjajući
im rane, i tješeći ih, te pokapajući mrtve. Osim toga, izgradio im je ugodne kućice
za smještaj, doveo pitku vodu s obližnjih planina, izgradio dvije bolnice i dva sirotišta,
te ih naučio obrađivati zemlju. Zbog njegove su se izvanredne ljubavi umnožila obraćenja.
Nakon 11 godina suživota s gubavcima, otac Damiano je otkrio da je i on obolio od
te bolesti – rekao je nadalje nadbiskup. Preminuo je 15. travnja 1889., u dobi od
49 godina života. Ponašajući se poput Isusa u prihvatu i liječenju gubavaca, uzor
je kršćanskim misionarima, ali i veliki dobročinitelj čovječanstva. U njemu je Božju
ljubav pratila praktična ljubav prema gubavcima, koji još uvijek spadaju u dio čovječanstva
koji je najviše isključen iz društva – kazao je na koncu nadbiskup Amato. Osvrnuvši
se potom na još jedan veliki lik evanđeoske ljubavi, na francusku redovnicu Mariju
od Križa, u svijetu Jeanne Jugan, nadbiskup ju je usporedio s Majkom Terezijom iz
Calcutte. Još je za života nazivana majkom siromaha – dodao je nadbiskup. Kao mlada
djevojka prihvaćala je i služila siromašnim i napuštenim starim osobama, a uz pomoć
drugih djevojaka ustanovila je Kongregaciju Malih sestara siromaha, te uzela ime sestra
Marija od Križa. Godine 1845. Francuska joj je akademija dodijelila nagradu Montyon,
koja se daje francuskome građaninu koji se odlikuje kreposnim djelima. Njezin se dobrotvorni
rad proširio po Europi, i izvan nje. Preminula je u dobi od 87 godina, ostavljajući
iza sebe kongregaciju s više od 2000 redovnica – napomenuo je nadbiskup. Iz Francuske
odlazimo u Poljsku, koja slavi kanonizaciju biskupa Felińskog. Zygmunt Szczesny Feliński,
rođen je 1822. godine u plemićkoj obitelji. S 14 se godina, ispred slike Naviještenja,
zavjetovao na doživotnu čistoću. Nakon što je zaređen za svećenika, ustanovio je sklonište
za siromašne i Kongregaciju Marijine obitelji. Papa Pio XI. ga je 1862. godine imenovao
varšavskim nadbiskupom metropolitom. Glavni je poljski grad u to vrijeme proživljavao
teške trenutke. Četiri mjeseca prije toga, ruske su vlasti zatvorile sve crkve. Međutim,
slijedeći upute Svete Stolice, novi je biskup ponovno posvetio katedralu i otvorio
sve crkve. Tijekom 16 mjeseci, koliko je bio na čelu biskupije, posvetio se vjerskoj
i moralnoj obnovi naroda. Posebice je ojačao zajedništvo poljskih biskupa sa Svetim
Ocem, te se pred ruskim vlastima hrabro posvetio zaštiti slobode Crkve. Zbog toga
je bio deportiran u Rusiju i prognan u Jaroslavlj na Volgi. Smrt ga je zatekla u Krakowu,
gdje je bio u prolazu, te je preminuo na glasu svetosti, 11. rujna 1895. godine –
napomenuo je nadbiskup Amato. Druga su dvojica novih svetaca Španjolci. Francisco
Coll y Guitart je dominikanac, utemeljitelj Sestara dominikanki od Naviještenja, rođen
1812. godine. Živeći u razdoblju koje je bilo vrlo kritično za Katoličku Crkvu u Španjolskoj,
posvetio se propovijedanju i širenju molitve Svete Krunice. Utemeljio je žensku redovničku
zajednicu kako bi se one brinule o potrebitim djevojčicama, te im pružile obrazovanje
i mogućnost nasljedovanja njihova zvanja. Drugi je svetac Rafael Arnaiz Baron, rođen
1911. godine, oblat cistercitskoga Reda strogoga obdržavanja. Kao ljubitelj umjetnosti,
upisao se u Višu školu za arhitekturu. Međutim, privučen monaškim životom, s 22 godine
povlači se u samostan. Preminuo je zbog dijabetičke kome, u dobi od 27 godina. Fra
Rafael nam ostavlja živi spomen na ponizno i nasmiješeno herojstvo. Bio je bogat i
nadaren mladić, koji se, privučen Isusovim križem, žrtvovao za otkupljenje svijeta,
koje vodi i podupire Marija, Majka Božja – rekao je nadbiskup Amato.