Uz liturgijska čitanja 28. nedjelje kroz godinu razmišlja Ivica Ivanković Radak

Između tolikih vrijednosti koje se danas promoviraju, koje i sam čovjek posjeduje, postavlja se pitanja, koja je ili koje su najvrjednije, za koje se vrijedi žrtvovati? Jesu li to bogatstvo, vlast, skupocjeni predmeti od srebra ili zlata, ili su to zdravlje, ljepota?
Kralj Salomon moli i zahvaljuje za dar mudrosti u svome životu. Čuli smo ga u prvom čitanju iz Knjige Mudrosti kako tu vrlinu drži za nešto najvrjednije. „Ljubio sam je više od zdravlja i ljepote i zavolio više od svjetlosti, jer njezin sjaj bez prestanka svijetli.“ Veličina čovjeka se ogleda upravo u toj karakteristici, zna li u životu sve stvari postaviti na pravo mjesto koje im i pripada. Imati jasnu ideju što čovjek želi sa sobom, koji su mu ciljevi, kojim putem želi doći do ostvarenja svoga životnog opredjeljenja, znači biti mudar, razborit. I nadalje, kao takav u svojim životnim odlukama vodit će se jasnim i utemeljenim principima. Jednom riječju, ako Boga i Božje stavi na prvo mjesto, i ostale stvari u svome životu naći će svoje odgovarajuće mjesto i ulogu.
Dovoljno je pogledati zgodu iz evanđelja, što se dogodi s čovjekom kojemu Bog ipak nije na prvom mjestu, nego je u ovoj konkretnoj zgodi na mjesto Boga zasjelo materijalno bogatstvo. Čovjek iz evanđelja, uistinu je nastojao živjeti Božje zapovjedi još od svoje mladosti, do te mjere da ga i sam Isus pogleda i zavoli, jer je našao u njemu nešto čestito i pošteno. Međutim, unatoč svemu osjećao se pomalo nesretnim i nezadovoljnim, pa se i obratio: „Učitelju dobri, što mi je činiti da baštinim život vječnim?“ Tražio je dakle još nešto više! Osjećao je da njegova nutrina gladuje za jednim drugim smislom i ispunjenjem. To je Gospodin proniknuo, pa kaže: „Jedno ti nedostaje! Idi i što imaš, prodaj i podaj siromasima pa ćeš imati blago na nebu!“ No, zaključuje evanđelist Marko: „On se na tu riječ smrkne i ode žalostan jer imaše veliki imetak.“
Vrijednosti koje karakteriziraju naš život jednostavno se ne mogu sakriti. Kroz naš način djelovanja i življenja se vidi što nam je u životu najbitnije. Vrednote za kojima se damo povesti, bacaju svjetlo na nas same, i takvima nas pokazuje pred drugima. Ovisno o tome do čega mi je u životu stalo, tamo će biti i moje srce, pamet, na to ću potrošiti najviše energije u svom životu.
Jednako tako se i stvara jedan začarani krug, jer vrijednosti za koje živim, služe mi i kao nadahnuće od kojega živim. Drugim riječima poistovjećujem se u potpunosti s tim vrijednostima, bilo da je riječ o dobru ili o zlu. I zbog toga je bitno Boga staviti na prvo mjesto i ono što je Božje držati za nešto najvrjednije. Da bismo to mogli, potrebna nam je nutarnja sloboda i nenavezanost, bilo na neku osobu, bilo na neku stvar. Skupa s kraljem Salomonom zavapimo: „Pomolih se i razbor dobih; zavapih i primih duh mudrosti.“