Žene su bile u središtu rasprave na Biskupskoj sinodi za Afriku

U petak, 9. listopada, prijepodne je na drugoj posebnoj Biskupskoj sinodi za Afriku, koja se od 4. listopada održava u Vatikanu na temu pomirenja, pravednosti i mira, bilo vrlo intenzivno. U nazočnosti pape Benedikta XVI., sinodni su oci svoju pozornost usmjerili na važnost odgoja, na toliko potreban mir na području Velikih jezera, te na Svećeničku godinu. Na svršetku kongregacije, riječ je dobilo i nekoliko promatrača. Tako je svjedočanstvo jedne sudionice duboko potreslo sve nazočne. Preživjela je masakr u Ruandi, oprostila je svojim napadačima, i danas u zatvorima širi pomirenje. Pred konkretnim dokazom da je mir moguć i u najokrutnijim stvarnostima, njezine su riječi sve duboko dirnule.
Među brojnim raspravama koje su se izmjenjivale u današnjem radu sinode, razgovaralo se o važnoj temi odgoja. Biskupi su izrazili želju za školskim sustavom koji će zajamčiti slobodu Crkve u svrhu kvalitetnoga odgoja mladih, te potaknuli izravno partnerstvo između UNESCO-a i crkvenih ustanova. Osim toga, Sinoda razmišlja o ustanovljenju, u Africi, višega katoličkog instituta specijaliziranoga za socijalni nauk, počevši od socijalnoga nauka Crkve. Potom se raspravljalo i o komunikaciji i informiranju, te je istaknuta potreba za osnivanjem kontinentalne tiskovne agencije za Crkvu u Africi, kontinentu na kojemu, između ostaloga, djeluje više od 163 radio postaja u 32 zemlje, kojima upravljaju biskupije i katoličke organizacije.
Sinodni su se oci zadržali i na značenju Svećeničke godine, te raspravljali o problemima vezanima uz pobačaj koji se u izražavanju međunarodnih organizacija, koje je nazvano „zaprepašćujućim“, pogrešno povezuje s reproduktivnim zdravljem. Važna je tema bila i međureligijski dijalog, uz prijedlog da se u povjerenstva za Pravdu i mir uključi i nekoliko stručnjaka na tom području. Veliko je zadovoljstvo izraženo i nakon prijedloga da se sazove međunarodna konferencija o miru i pomirenju, i da se ona održi na području Velikih jezera. Puno je prostora u današnjim raspravama bilo posvećeno ženama. Kakva bi Crkva bila bez njih? – rečeno je u Sinodalnoj dvorani. One koje daruju život i nikada ne napuštaju svoju djecu žele veće sudjelovanje u evangelizaciji – istaknuto je u raspravama.
Riječ je potom dana jednome od bratskih izaslanika, Bernhardu Ntahoturiju, nadbiskupu provincije Anglikanske Crkve u Burundiju, koji je istaknuo važnost ekumenizma u objavljivanju Boga ljubavi i života u svijetu. Afrika je kontinent mogućnosti – dodao je izaslanik – a Crkva treba biti obilježena bratstvom, kako bi oslobodila tu zemlju od njezinih zala.
Dan prije, 8. listopada, u poslijepodnevnim je raspravama Sinoda svoj pogled upravila prema afričkim ženama koje su primorane na poligamiju, te su stoga daleko od sakramenata. Za njih je zatraženo temeljito razmatranje, kako bi mogle uživati Božje milosrđe. Osim toga, istaknuto je da Crkva ne zaboravlja bolesne od side; pomaže im i podupire ih, i to kroz rad nekoliko agencija, od kojih neke u Africi djeluju već više od 20 godina. Do sada su postignuti veliki rezultati, zahvaljujući i pomoći retroviralnim lijekovima koji su – kako su istaknuli biskupi – još uvijek nedostupni za najsiromašnije.
Puno je prostora na Biskupskoj sinodi posvećeno izazovu koji pred Crkvu u Africi postavlja širenje neopentekostalnih skupina, i to posebno među mladima. Taj je problem nazočan i u Gani, gdje katolička zajednica, ustanovljena prije manje od 150 godina, ima vrlo važnu ulogu na društvenoj, odgojnoj i zdravstvenoj razini. Inkulturacija se u toj zemlji treba suočavati s raširenim vjerskim sinkretizmom; unatoč tomu što je kršćanstvo religija koja se najviše ispovijeda, velik dio pučanstva ostaje vezan uz tradicionalne oblike duhovnosti. Potvrdio je to u razgovoru za našu radio postaju msgr. Gabriel Charles Palmer Buckle, nadbiskup Accre u Gani. U Ganu je katolištvo stiglo tek prije 129 godina. Katolici čine oko 16% pučanstva, oni su najveća vjerska skupina – rekao je nadbiskup te dodao da Crkva posjeduje više od 20% svih zdravstvenih centara u zemlji, a s više od 15% školâ u cijeloj zemlji upravlja Katolička Crkva.
Osvrnuvši se na nazočnost pentekostalnih zajednica koje se šire posebno među mladima, nadbiskup je kazao da je to prilično veliki problem, jer Afrika je vrlo mlada; naime, više od 65% pučanstva mlađe je od 35 godina. Osim toga, istaknuo je da se sekte i takozvane pentekostalne Crkve puno koriste medijima, televizijom i internetom, kako bi uputile vjersku, pseudo-kršćansku poruku, odnosno jednu vrstu sentimentalnoga kršćanstva. Već se 23% pučanstva izjašnjava pripadnicima tih pentekostalnih sekta, a mnogi su od njih katolici koji su se udaljili od vjere. Istina je, međutim, da nakon nekog vremena – pet ili deset godina – primijete da je ono što im se nudi lažno, te se vrate Katoličkoj Crkvi – rekao je nadbiskup Palmer Buckle.