Papa ima pravo

Veliku su buku izazvale izjave kardinala Petera Turksona o uporabi prezervativa u slučaju kada je jedan bračni par zaražen sidom. Odgovarajući na upit jednoga novinara kardinal je pojasnio kako je u suzbijanju side ulaganje u antiretroviralne lijekove učinkovitije od ulaganja u prezervative. Kardinalov odgovor je ponovno potaknuo raspravu o uporabi prezervativa kao tehnike za suzbijanje side. Papa se o tome pitanju izjasnio tijekom apostolskoga putovanja u Afriku, a njegovo je očitovanje izazvalo pravu medijsku oluju. U želji da se shvate razlozi rasprave, koji, čini se, sadržavaju brojne interese, agencija Zenit je intervjuirala liječnika Renza Puccettija i Cesarea Cavonija profesora bioetike i istaknutog novinara televizije kuće Sat2000, čija će se knjiga uskoro pojaviti u knjižarama pod naslovom 'Papa ima pravo! Sida se ne zaustavlja kondomom',
Odgovarajući na upit što misle o izjavi kardinala Turksona, liječnik Puccetti je kazao da je ostao zgranut čitajući dnevnike, shvatio sam da je riječ o tko zna kojem slučaju iskrivljivanja poruke. Kardinal uostalom nije govorio o moralnome vidiku pitanja, a uopće se nije udaljio od moralnoga naučavanja Crkve. Kardinal priznaje, kao što je logično, da se uporaba prezervativa zajedno s antiretroviralnim lijekovima suprotstavlja širenju side u slučajevima kada se ne prakticira apstinencija ili bračna vjernost. Riječ je dakle o tome što se teoretski može činiti na tome području. Kardinal potom govori o iskustvu katoličkih zdravstvenih centara u Gani, prema kojemu je bio uspješan prezervativ u obiteljima koje su prihvatile bračnu vjernost. Osim toga, kardinal je podsjetio kako je uporaba prezervativa u slučaju odnosa između osoba izvor lažne sigurnosti, opterećene činjenicom povjeravanja rukotvorini. Kada je predsjednik Ugande pokrenuo program ABC (apstinencija, vjernost, kondom), koji se pokazao vrlo učinkovit u suzbijanju side, a koji je potom primijenjen u drugim afričkim državama, govorio je nešto slično onome što je rekao kardinal: ne može se igrati sa životom povjeravajući ga tankom sloju gume – istaknuo je doktor Puccetti.
Na upit o učinkovitosti prezervativa u suzbijanju side, rekao je kako nije lako dati odrješit odgovor, ali ako trebam odgovoriti služili li prezervativ da se zaustavi sida u općim epidemijama, onda na temelju raspoloživih znanstvenih otkrića mogu odgovoriti da nije koristan. Da bi prezervativ funkcionirao čovjek bi morao biti poput miša u kavezu kojemu bi netko prije svakog spolnoga odnosa morao namjestiti prezervativ. Tada bi prezervativ koristio. Ali budući da čovjek nije miš, ne živi u kavezima niti ima spremnih stručnjaka za namještanje kondoma, onda nas ne treba čuditi što se teorijska učinkovitost ne može ostvariti u konkretnom životu – primijetio je doktor.
Na upit zašto knjiga o toj temi? Knjiga se rađa iz žalosne konstatacije da obavijesna sredstva često govore o činjenicama koje ne poznaju i stoga ih iskrivljuju – ustvrdio je profesor Cavoni. Upravo se to dogodilo tijekom Papina pohoda Africi u ožujku prošle godine. Eto, knjiga se rađa iz te žalosti, ali i bijesa zbog pogaženih temeljnih načela poštenoga informiranja. Osjetili smo također obvezu da javnost upoznamo kako su se odvijale činjenice te da na neki način usmjerimo oči javnoga mnijenja tako da ono ne prihvaća kao čisto zlato glupa manipuliranja, potaknuta ideološkim razlozima ili površnošću, a katkada jednim i drugim – ustvrdio je profesor Cavoni.
Na upit o dokazima u prilog Papinoj tvrdnji, rekao je kako je knjiga podijeljena u dva dijela. U prvome je s apsolutnom vjernošću obrađeno iskrivljivanje Papinih izjava. Čitajući knjigu jasno se vidi postupno iskrivljivanje poruke, nadodavanjem, izostavljanjem i preinačivanjem. Potom smo vjerno prenijeli Papin odgovor francuskome novinaru. U drugome smo dijelu, koliko su nam dopuštale naše mogućnosti, prikazali panoramu spoznaja koju nudi međunarodna znanstvena literatura o kliničkoj primjeni prevencije potaknute promidžbom uporabe kondoma. Posebnu smo pozornost posvetili brojčanim podacima jer smo uvjereni da su dobra osnova za zajedničku raspravu, bez obzira na vjersku opredijeljenost. Kada je netko iznenađen izjavama uglednih znanstvenika koje potvrđuju ono što govori Papa, onda jedino mogu zaključiti da dovoljno ne poznaje podatke koji su se tijekom godina prikupili, kao ni brojne glasove koji su u međunarodnim časopisima poput The Lancet ili British Medical Juornal odgovorili na uvodnike tih istih časopisa. Prije nekoliko dana sam na televiziji slušao jednoga korpulentnoga čovjeka koji Papine tvrdnje naziva glupošću, a ta se ista osoba u drugoj emisiji pojavila s velikom plavom perikom. Sve je jasno, ako svatko kad se probudi može govoriti kao da je klinički epidemiolog, onda knjiga koja pojašnjava kako stvari stoje može biti jako korisna. Uvjeren sam da dobar dio bioetike u kojem je sve teže zamijetiti etičke tragove proizlazi iz zaista zabrinjavajuće znanstvene nemarnosti – ustvrdio je doktor Puccetti.
Na upit zašto se toliko buke diglo oko Papinih riječi i kako je došlo do obmane? Svi su se veći nacionalni i međunarodni dnevnici, izravno ili neizravno, okomili na Papu, okrivljena što je rekao da prezervativi ne rješavaju probleme u Africi, dapače, povećavaju ih. Kritike su se još pojačale u trenutku kada su pristigle zamjerke, 'jako oštre' raznih uglednika europskih vlada, čak i rezolucija belgijskoga parlamenta da Papa zaniječe svoje riječi. Pretpostavlja se da osoba s tako čvrstim stajalištem zna što je zaista Papa rekao, ali se očitovalo da nije bilo tako. Govorili su svi, a jako ih je malo koji su čuli što je Papa rekao. A istina je da su brojni znanstvenici potvrdili Papina očitovana mišljenja. Moramo znati da su glasila i televizijski dnevnici za brojne osobe prvi i jedini izvor informiranja, akulturacije, ili jednostavne spoznaje okružujuće stvarnosti. Još vrijedi ona klasična poštapalica „rečeno je na dnevniku“, ili pročitao sam u novinama, a to je potvrda istinitosti onoga što se shvatilo. Obavijesna sredstva imaju jako veliku moć. Ako se dakle stvari, činjenice ili objavljenje vijesti temelje na djelomičnom ili na „rekla kazala“ prikazivanju stvarnosti, onda će čitač steći krivu istinu, koja ne odgovara stvarnosti. Tom se tehnikom može stvoriti virtualnu stvarnost koja je paralelna s istinskom stvarnošću. Ako moram komentirati i prenijeti Papine riječi, a ne slušam ih i ne prenesem ih točno, onda mogu komentirati nešto što nije rečeno ili je rečeno potpuno na drugi način. Problem novinarskih izvora, koji moraju biti na raspolaganju, a o kojima se ovih tjedana jako puno govori, ne vrijedi samo, i ne toliko, za javne spise i državne odvjetnike, koliko za abecedu novinarstva: biti očevici onoga o čemu se piše. Ne govorimo o dimnoj objektivnosti, o nepristranosti, nego govorimo o činjenici da moramo biti nazočni na pozornici zbivanja koje opisujemo. Ako to nije moguće, budući da svi novinari ne mogu pratiti Svetoga Oca, onda se u najmanju ruku moraju pobrinuti da pomno poslušaju, 'riječ po riječ' što je i zašto je Papa nešto rekao. Naprotiv, brojni su povjerovali onome što se pričalo, ili prvome iskrivljenom tekstu. Sve drugo je obična povijest obmane – zaključio je profesor Cavoni.