U žarištu Sinode za Afriku

Odmah nakon Papina govora, jučer je sinodne oce pozdravio kardinal Francis Arinze, jedan od opunomoćenih predsjednika Sinode, potom je govorio glavni tajnik Sinode nadbiskup Nikola Eterović, a nakon njega prvo izlaganje održao je glavni izvjestitelj, ganski kardinal Peter Turkson.
Afrika u srcu opće Crkve, počela je tako druga posebna Biskupska sinoda posvećena Africi. Obraćajući se nazočnima kardinal Arinze je podsjetio kako je Afrika poznata kao zemlja koja nastoji izbjeći nepravde i ratove, ali i kao kontinent ljubavi, solidarnosti i borbe za mir i pomirbu. Nadbiskup Nikola Eterović istaknuo je pak afrički dinamizam, rast duhovnih zvanja te brojne crkvene nazočnosti na kontinentu, u karitativnom, zdravstvenom i odgojnome području. Došlo je vrijeme za „promjenu brzine“ te da se s ljubavlju kaže istina o Africi, promičući kontinentalni razvoj koji će donijeti blagostanje cijelome svijetu – upozorio je kardinal Turkson.
Kardinal je primijetio kako su obavijesna sredstva dugo vremena optuživala Afriku zbog svega onoga od čega zazire čovječanstvo. Naprotiv, Afrika je nakon Kine drugo svjetsko tržište u nastajanju, ona je kontinent prigoda. Postoje problemi, to je istina – kazao je kardinal, spominjući sekte, etničke sukobe i seljenja – koji Afrikance drže u podređenim uvjetima, kao i kriza tradicionalnoga braka kojemu se suprotstavljaju alternativne unije, bez trajne obveze i prokreacijskoga cilja. To teži uvođenju nove globalne etike o obitelji, ljudskoj spolnosti, pobačaju, kontracepciji i genetičkoj inženjeriji. Kardinal je također govori o drogi i trgovini oružjem, koju treba urediti međunarodnim ugovorom o uvozu i izvozu oružja. Potom se osvrnuo na klimatske promjene koje se u Africi najviše osjećaju po poplavama, sušama i oskudicama.
Na koncu, govorio o glavnim temama Sinode: pomirbi, pravdi i miru. Govoreći o pomirbi rekao je kako ona mora biti horizontalna i vertikalna : to jest prema Bogu i prema čovjeku. U tome smislu, pomirba je izglađivanje razlika i rušenje prepreka u međusobnim odnosima na temelju iskustva Božje ljubavi. Tada će pravda biti shvaćena u kršćanskome smislu, a mir će se shvaćati kao dar Božji. Stoga je kardinal poželio da Crkva u Africi bude „sol zemlje“, da čuva kontinent od mržnje, da čisti savjesti i izgara za svoj narod. Jer tko je sol zemlje i svjetlo svijeta poznaje Božje spasenje koje stavlja svima na raspolaganje. Nakon prijepodnevnoga zasjedanja odgovarajući na upite novinara u Tiskovnome uredu Svete Stolice, kardinal je potvrdio važnost da afričke obitelji imaju puno djece, jer obitelj bez djece teži razdvajanju. Osim toga potvrdio je povezanost ove Sinode s prvom Sinodom za Afriku 1994. godine te istaknuo da će Papina enciklika Ljubav u istini biti uporišni dokument za rad sinodnih otaca. Na upit hoće li Crkva, prije ili kasnije, imati crnoga papu, smiješeći se kardinal je odgovorio: Zašto ne?
Na trećoj općoj sjednici Sinode za Afriku o pomirenju, pravdi i miru, prijepodne je govorio patrijarh Pravoslavne crkve u Etiopiji, Abuna Paulos, kojega je na svršetku izlaganja pozdravio Sveti Otac. Osim toga raspravljalo o aktivnosti Crkve u Africi na području odgoja i o dijalogu s muslimanima. Nazočnost koja riječito svjedoči starinu i tradiciju Crkve u Africi – kazao je Papa pozdravljajući patrijarha Abunu Paulosa, podsjećajući kako Crkva u Etiopiji nastavlja svjedočiti evanđelje i poslušnost zakonu ljubavi, unatoč progonima i žrtvi mučenika. Naviještanje evanđelja ne može se dijeliti od zauzimanja u izgradnji društva po volji Božjoj koje štiti dostojanstvo i nevinost djece – istaknuo je Benedikt XVI. Znamo da je u Kristu moguća pomirba, pravda može prevladati, mir može biti dugotrajan. Papa je poželio da se radi za cjeloviti razvoj afričkoga stanovništva, jačajući obitelji, bedem društva, odgajajući mlade i pridonoseći izgradnji poštenih, cjelovitih i solidarnih društava.
Patrijarh je u govoru podsjetio na rane Afrike: iskorištavanje, pandemije i nestašice. Osim toga istaknuo je da je Afrika bogata prirodnim dobrima, koja pridonose razvoju drugih zemlja. Na koncu je uputio poziv za zaštitu djece. Na koji način – zapitao je etiopski pravoslavni patrijarh – moramo osuditi civilne ratove u kojima često sudjeluju djeca-vojnici? Pozvao je kršćanske vođe da ujedine svoje napore u korist Afrike. Između ostaloga na jutrošnjoj se sjednici govorilo o važnosti Crkve u Africi na području odgoja. Crkva upravlja s oko 56 tisuća škola koje pohađa 19 milijuna učenika, te 23 katolička sveučilišta. Raspravljalo se također o dijalogu s islamom. Istaknuto je pozitivno iskustvo u sjevernoj Africi, s većinskim muslimanskim stanovništvom, gdje kršćani uživaju izvjesnu slobodu, gdje se kritizira islamski ekstremizam, a Crkvu se poziva na suradnju u društvu. Očitovana je želja da Sinoda za Srednji istok obuhvati i biskupije sjeverne Afrike. Sinodni oci nisu zaboravili brojne afričke mučenike, a poželjeli su da se tranzicija prema demokraciji u brojnim afričkim državama ne pretvori u prijelaz iz teške u lakšu diktaturu.
U jučerašnjim popodnevnim satima na Sinodi se raspravljao o odnosima Afrike i drugih kontinenata. I druge kontinente poput Afrike tište slični problemi, poput siromaštva, neučvršćenih demokracija, pojava nepravde prema ženama. Ipak, istaknuli su oci, Afrika može biti uzor duboke i žive vjere, mladog i marnog kršćanstva, međureligijskog dijaloga, a od Afrike se može učiti kako ojačati evangelizaciju. Nadbiskup Kinshase Laurent Monsengwo Pasinya govorio je o postsinodnoj pobudnici 'Crkva u Africi', koju je 1995. godine potpisao papa Ivan Pavao II. Nadbiskup je istaknuo kako je bio dokument s oduševljenjem prihvaćen u Africi, potaknuo je održavanje biskupijskih i regionalnih sinoda na kojima se raspravljalo o Crkvi obitelji Božjoj, a bio je osnova za izradu pastoralnih planova. Dokument je dao novi polet životu i poslanju Crkve u Africi – zaključio je nadbiskup Pasinya.