Sestra Valentina Mandarić o Družbi sestara franjevki od Bezgrješne iz Šibenika

O ustanovljenju, karizmi i djelovanju Družbe sestara franjevki od Bezgrješne iz Šibenika u Hrvatskoj i po svijetu za slušatelje našeg radija govori s. Valentina Mandarić:
Družba sestara Franjevki od Bezgrješne iz Šibenika (poznate i kao Šibenske franjevke) postoji već 335 godina te je jedna od najstarijih izvorno hrvatskih ženskih redovničkih zajednica. Nastala je 1673. u Šibeniku, najstarijem hrvatskom gradu na obalama Jadrana, u vremenu kada su Šibenik i njegovo zaleđe bili ugroženi od turskih napada, a samim gradom vladala je Mletačka Republika. Utemeljiteljica Družbe Mara, redovničkim imenom s. Klara Žižić, rodom ispod Promine, područja između Drniša i Knina, koje je tada bilo pod turskom vlašću, došla je u Šibenik koji je bio pod vlašću Mletačke Republike. Tu je zajedno s Katom Burmaz, koja je dobila redovničko ime s. Serafina, započela redovnički život pod okriljem franjevaca Bosne Srebrne, prema pravilu Trećeg samostanskog reda sv. Franje, potvrđenom od pape Leona X. 1521. godine.
Majka Klara umrla je 1706. godine na veliku glasu svetosti i pokopana je u franjevačkoj crkvi sv. Lovre u Šibeniku. Za nju je na spomendan njezine smrti, 21. rujna 2004., otvoren u Šibeniku biskupijski kanonski postupak za proglašenje blaženom i svetom. Dvije godine kasnije, 21. rujna 2006., svečano je obilježena 300. obljetnica njezine smrti. Tom prigodom održan je dvodnevni znanstveni simpozij „Majka Klara Žižić i njezina Družba 1706.-2006.“ Družba je u počecima bila pod jurisdikcijskim i duhovnim vodstvom franjevačke provincije Bosne Srebrne, zatim franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja te šibenskih biskupa. 1973. prigodom 300. obljetnice postojanja, Sveta Stolica je Družbi dodijelila status ustanove papinskoga prava. Zalagati se tamo gdje su potrebe Crkve i naroda u kojem su nastale, to je od početka bilo poslanje Šibenskih franjevki. Sestre su trajno iščitavale nove znakove vremena i usklađivale svoje djelovanje kako bi u novim povijesnim okolnostima doprinijele u rješavanju tadašnjih potreba i izazova.
Specifičnim povijesnim i zemljopisnim kontekstom unutar kojeg je nastala i stoljećima živi, zajednica Šibenskih franjevki postala je osobitim dijelom izvorne hrvatske duhovne baštine. Po svojoj franjevačkoj duhovnosti, utemeljenoj na idealu evanđeoskog načina života s izrazitim naglaskom na siromaštvu, pokori i zajedništvu, zajednica je svoje poslanje prepoznavala u služenju siromašnijim slojevima ljudi, bolesnima, starima i umirućima. Djela milosrđa i solidarnost s najpotrebnijima uvijek su bila obilježja djelovanja sestara. Sestre su živjele pokornički, u skromnim uvjetima, od rada svojih ruku i od milodara, no to ih nikada nije priječilo da ono što su imale podijele s potrebnijima od njih samih. Od svojih početaka pa sve do druge polovice 20. stoljeća, sestre su u svom hospiciju besplatno pružale konačište seljacima iz Dalmatinske zagore, koji su iz raznih potreba dolazili u Šibenik, a nisu imali drugoga prenoćišta. U svojoj kući brinule su se sve do dvadesetih godina 20. st. za teško bolesne osobe, među kojima su neki i umirali kod sestara. Dugo se zadržala i praksa njege bolesnika po privatnim kućama, pohod umirućima i molitva u kućama gdje su bili mrtvi.
Sestre su poučavale djevojke i žene iz siromašnijih obitelji u tkanju i šivanju te domaćinskim poslovima, kao i u kršćanskom nauku te davale instrukcije iz različitih školskih predmeta. Godine 1930. Družbi su se priključile sestre Marije Imakulate ili Bezgrešnog začeća iz Senja, čija je Kongregacija bila dokinuta. Pod upraviteljem, uglednim senjskim svećenikom mons. Antunom Golikom, u Senju 1934. otvaraju internat „DOM SVETE TEREZIJE – Terezianum“ za djevojke a nekoliko godina kasnije, s manjim brojem djevojaka, i u Šibeniku. U prvoj polovici 20. st. (najranije u Šibeniku, 1900. g.) otvorile su u svojim samostanima dječja obdaništa, koja su prethodnice današnjih dječjih vrtića. U Drugom svjetskom ratu vodile su Dom za ratnu siročad u blizini Drniša (u Siveriću), te u Ogulinu obdanište za izbjegličku djecu. Kada se sestre više nisu mogle zaposliti u javnim ustanovama, a zabranom od 1948. dokinuti su internati i dječja obdaništa, mnoge su otišle u inozemstvo (Austrija, Njemačka, Italija, Francuska) na rad u hrvatskim katoličkim misijama, u bolnicama i domovima za starije osobe. U Francuskoj preuzimaju dom za siročad „Dom sv. Franje“ 1964. godine.
Sestre danas žive i djeluju u nekoliko biskupija u domovini i inozemstvu: u Šibenskoj biskupiji: u Šibeniku (na više mjesta), Vodicama, Primoštenu, Stankovcima, Lišanima, Drnišu; u Splitskoj nadbiskupiji u Podstrani; u Zagrebačkoj nadbiskupiji u Zagrebu i Karlovcu. U inozemstvu danas još rade u Münchenu, a do ovo godine više desetljeća djelovale su u Rimu u Škotskom Zavodu. Odgoj predškolske djece svih skupina u dječjim vrtićima „Brat sunce“ u našim samostanima (Šibenik, Podstrana kod Splita, Zagreb, Primošten), poučavanje vjeronauka u školama, katehizacija djece i mladih u župama, priprema za sakramente, vođenje duhovnih obnova za djevojke i mlade, vođenje liturgijskog pjevanja, uređivanje crkvenih prostora, vođenje župnih domaćinstava, njega bolesnih i nemoćnih u bolnicama i staračkim domovima, djelovanje u crkvenim medijima društvene komunikacije te poučavanje na visokim crkvenim učilištima današnje su djelatnosti šibenskih franjevki.
Danas Družba ima 95 zavjetovanih sestara. Generalna uprava i kuća Matica se nalaze u Šibeniku. Kao i većina redovničkih zajednica i mi osjećamo posljedicu krize novih redovničkih zvanja. Družba uređuje i svoju web-stranicu: www.sibenskefranjevke.hr. Ovih dana objavljen je Zbornik proslave 300. obljetnice preminuća Službenice Božje majke Klare Žižić, kojeg je uredila s. Terezija Zemljić, vicepostulatorica. U Zborniku su znanstvenici iz različitih područja: povijesti, teologije, duhovnosti, etnologije, kroatistike, crkvenog prava znanstveno istražili i rasvijetlili okolnosti u kojima je živjela Službenica Božja majka Klara Žižić i u kojima je nastala Družba sestara franjevki od Bezgriješne. To je djelo od kapitalne vrijednosti za nastavak vođenja kanonskog postupka za proglašenje blaženom i svetom Majke Klare Žižić. Stoga ovom prigodom pozivam i vas, poštovani slušatelji Radio Vatikana, da se u svojim potrebama utječete zagovoru Službenice Božje majke Klare Žižić, a osobito da se molite kako bi ju Crkva što skorije uvrstila među svoje blaženike.