Za čovječanstvo koje je u krizi vjere i nade Afrika predstavlja neizmjerno duhovno
„plućno krilo“ – rekao je papa Benedikt XVI. služeći u nedjelju, 4. listopada, u Vatikanskoj
bazilici Svetu Misu kojom je započela druga Posebna sinoda za Afriku na temu „Crkva
u Africi u službi pomirenja, pravednosti i mira. Vi ste sol zemlje… Vi ste svjetlost
svijeta“. Papa je u propovijedi upozorio na opasnost od praktičnoga materijalizma
i vjerskoga fundamentalizma, te istaknuo načela zaštite života i obitelji utemeljene
na braku. Ono što se moglo primijetiti u Bazilici svetoga Petra bila je dinamična
Afrika, s obiljem mogućnosti, Afrika obojena zelenom bojom nade, poput misnoga ruha
koncelebranata, Afrika puna radosti proizišla iz pjesama kongoanskoga zbora koji je
pratio obred. Afrika je čuvar neprocjenjiva blaga za cijeli svijet, a to je duboki
osjećaj za Boga – napomenuo je Sveti Otac u propovijedi, te istaknuo da je apsolutno
Božje gospodstvo jedno od onih važnih obilježja afričke kulture koja sjedinjuju. Blaga
afričkoga kontinenta nisu samo materijalna bogatstva, koja su često uzrok iskorištavanja,
sukobâ i korupcije. Ne, Afrika je bogata drugim stvarima – napomenuo je Papa. Riječ
Božja nas potiče da gledamo na drugu baštinu: onu duhovnu i kulturnu, koja je čovječanstvu
potrebna još više nego sirovine. (…) S tog stajališta, Afrika predstavlja neizmjerno
duhovno „plućno krilo“, i to za čovječanstvo koje je u krizi vjere i nade – istaknuo
je Sveti Otac. Ali, i to se „plućno krilo“ može razboljeti, prije svega od one
opasne bolesti – kako je rekao Papa – koja je već raširena u zapadnome svijetu, odnosno
praktičnoga materijalizma, spojenoga s relativističkom i nihilističkom misli. Neosporno
je da je takozvani 'prvi' svijet ponekad pronosio, a pronosi i sada, štetni duhovni
otpad koji okaljava pučanstvo drugih kontinenata, među kojima posebno ono afričko.
U tom smislu kolonijalizam, koji je završio na političkom planu, nije nikada potpuno
nestao – primijetio je Sveti Otac te dodao kako je drugi „virus“ koji bi mogao pogoditi
i Afriku, vjerski fundamentalizam pomiješan s političkim i gospodarskim interesima.
Skupine koje se nadahnjuju različitim vjerskim pripadnostima, šire se na afričkome
kontinentu. One to čine u ime Boga, ali prema logici koja je suprotna onoj božanskoj,
odnosno poučavaju i prakticiraju ne ljubav i poštovanje slobode, nego nesnošljivost
i nasilje – napomenuo je Papa. Zadržavši se potom na slojevitoj temi braka u afričkoj
crkvenoj i društvenoj stvarnosti, Sveti je Otac istaknuo da je bračni život muškarca
i žene, te stoga obitelji koja iz njega nastaje, upisan u zajedništvo s Bogom, i u
svjetlu Novoga zavjeta postaje ikona trojstvene Ljubavi i sakrament jedinstva Krista
s Crkvom. Pozvavši potom na pozornost prema djeci, koji čine veliki dio, i to onaj
koji trpi, afričkoga pučanstva, Papa je naglasio kako u Africi, kao i u drugim krajevima
svijeta, Crkva izražava svoje majčinstvo prema najmanjima i onda kada oni još nisu
rođeni. Crkva u njima ne vidi prvenstveno primatelje pomoći, a još manje pijeteta
ili instrumentaliziranja, nego osobe koje samim svojim postojanjem pokazuju glavni
put za ulazak u Kraljevstvo Božje, odnosno put bezuvjetnoga pouzdanja u Njegovu ljubav
– rekao je Sveti Otac. Spomenuvši potom prvu Sinodu za Afriku, održanu 1994. godine,
Sveti je Otac naglasio kako je od nje još uvijek aktualna glavna zadaća evangelizacije,
štoviše, nove evangelizacije koja vodi računa o društvenim promjenama našega doba
i globalizaciji svijeta. Svojom evangelizacijom i promicanjem čovjeka Crkva zacijelo
može pružiti važan prinos cijelome društvu u Africi koje se, nažalost, u više zemalja
susreće sa siromaštvom, nepravdama, nasiljem i ratovima. Poziv je Crkve, kao zajednice
ljudi pomirenih s Bogom i među sobom, biti proroštvo i kvasac pomirenja među različitim
etničkim, jezičnim i vjerskim skupinama, i to unutar pojedinih zemalja, te na cijelome
kontinentu. Pomirenje je čvrsti temelj na kojemu valja graditi mir; ono je nezaobilazni
uvjet za istinski razvitak ljudi i društva. Kako bi postali svjetlost svijeta i sol
zemlje, svi, redovnici i laici, trebaju težiti svetosti, tako da Crkva u Africi uvijek
bude obitelj istinskih Kristovih učenika, u kojoj etničke razlike postaju razlog i
poticaj za uzajamno ljudsko i duhovno obogaćenje – istaknuo je Sveti Otac.