Papa sutra putuje u Češku

Papa Benedikt XVI. sutra započinje svoje trinaesto međunarodno apostolsko putovanje u Češku, koje će trajati tri dana, a prigoda je blagdan svetoga Vjenceslava, glavnoga zaštitnika češkoga naroda.
Ljubav prema Kristu naša je snaga – to je geslo apostolskoga putovanja tijekom kojega će Papa posjetiti Prag, Brno, i Staru Boleslav, mjesto gdje je mučen sveti Vjenceslav. Benedikt XVI. stiže, dvadeset godina nakon pada komunističkoga režima, u srce Europe, u Češku, koja kao i čitava Europa treba nakon drama protekloga stoljeća – kako je rekao Sveti Otac u prošlonedjeljnome nagovoru prije molitve Anđeo Gospodnji – ponovo otkriti razloge vjere i nade. Na tragu svoga ljubljenoga prethodnika Ivana Pavla II. koji je tri puta posjetio Češku, i ja ću iskazati poštovanje herojskim svjedocima evanđelja, davnim i suvremenim, a sve ću ohrabriti na putu ljubavi u istini. Već sada zahvaljujem svima koji će me pratiti molitvom na ovome putovanju, da ga Gospodin blagoslovi i učini plodnim – kazao je papa Benedikt XVI.
U Češkoj je uz Estoniju najrašireniji ateizam u Europi. Te dvije države u svijetu imaju najnižu stopu nataliteta, smrti nadmašuju rađanja. Pobačaji i rastave brakova cvjetaju. Nedostaju životne pobude – kažu češki biskupi – a prevladavaju egoizam i pesimizam. Katolička zajednica također je pogođena sekularizacijom i krizom identiteta. Samo 30% Čeha izjavljuje se vjernicima, a petina prakticira svoju vjeru. Svećenička su zvanja rijetkost, stoga su biskupi pozvali da se nadvlada bojaznost svjedočenja, da se odbaci stid u svjedočenju vlastite vjere. U vrijeme kad je vjera smatrana opijumom naroda mnogi su hrabro svjedočili vjeru. Crkva je bila ušutkana, a šutnja je bila rječita. Uostalom, Češka je zemlja mučenika: sveti Vjenceslav, češki poglavar, prije više od 1.000 godina širio je kršćanstvo donoseći pravdu i mir. Protivnicima je odgovarao: „Ako vam Bog smeta, zašto želite zabraniti drugima da ga ljube?“ Njegov ga je brat ubio iz zasjede. Crkva ne traži povlastice – rekao je Benedikt XVI. češkim biskupima u pohodu 'ad Limina' 2005. godine – nije joj cilj vlast niti egoistični interes, jedino traži da može obavljati svoje evanđeosko poslanje i ljudsku promociju kako bi svima radosno naviještala Boga, koji je Ljubav. Kada joj se prizna to pravo, čitavo društvo od toga u stvarnosti ima koristi – kazao je Papa navodeći brojna djela koja je Crkva učinila u Češkoj: bolnice, sirotišta, gostinjce za nemoćne i starije osobe, službu siromašnima, obiteljska savjetovališta i škole. Papa dolazi u srce Europe da ohrabri sve koji istinski ispovijedaju vjeru, oni su poput malena gorušičina zrna, ali Bog se ne umara da im omogući rast.
Govoreći za naš radio o značenju Papina posjeta Češkoj, kardinal Miloslav Vlk, praški nadbiskup, rekao je kako u Češkoj nije previše raširena katolička, kršćanska vjera. Crkva je bila na rubovima, a i danas smo na rubovima društva. Tijekom komunističkog režima, većina Crkve, naročito laici, bila je pasivna. Razvidno je dakle da Sveti Otac dolazi osnažiti vjernike, to je upravo smisao njegova posjeta – istaknuo je kardinal.
Odgovarajući na upit o glavnim izazovima za Crkvu u Češkoj, rekao je da se Crkva treba razvijati, otvoriti se društvu, dijalogizirati s njim, jer, naročito među političarima, ima puno predrasuda protiv Crkve. Dijalogom valja dokazati da te predrasude nisu opravdane – ustvrdio je kardinal Vlk i dodao kako se stanje nije puno promijenilo nakon pada komunizma. Pokrenuta je gospodarska tranzicija, ali bez temeljnih vrednota. U društvu je velika korupcija, nema prave, ozbiljne, čvrste demokracije – ustvrdio je kardinal.
Na primjedbu kako je zbog komunističkoga proganjanja osam godina proveo na raskrižjima kao perač automobilskih stakala, rekao je kako je to za njega s duhovnoga gledišta bilo veoma znakovito razdoblje; u početku sam ostao bez svega. Nisam mogao javno obavljati svećeničku službu, propovijedati niti dijeliti sakramenta. Ta mi je stvarnost pomogla shvatiti Isusa Krista koji je na križu postao Vrhovni svećenik, kada se nije mogao micati, kada nije mogao blagoslivljati, kada nije mogao ni govoriti. Tada sam se, budući da sam izgubio sve, osjetio jako blizu raspetome i napuštenom Isusu, tad sam se uistinu osjetio svećenikom. To je za mene bila velika milost, jer sam otkrio da mogu naći Isusa, u boli biti s Njim u dodiru, u negativnim situacijama, upravo kako veli prorok Izaija u 53. poglavlju „čovjek boli“. Osim toga iskusio sam zajedništvo s braćom, s njima sam živio a Isus je bio među nama, uskrsli Isus, prema fokolarinskoj duhovnosti, to mi je jako puno koristilo. To je iskustvo bilo jako, jako znakovito za moj život – kazao je kardinal.
Sutra će nakon obreda dobrodošlice, Papa odmah posjetiti crkvu Svete Marije od Pobjede gdje će ga dočekati neke obitelji s djecom i zadržat će se u molitvi pred glasovitom Praškim Djetetom Isusom. Papa će nakon kratke molitve zlatnom krunom okruniti kip. Bosonogi karmelićani upravljaju svetištem u kojem se čuva kip. Govoreći o diljem svijeta poznatom svetištu u razgovoru za naš radio otac Petr Sleich, poglavar redovničke zajednice, rekao je kako je crkva u kojoj se čuva Isusov kip glavno svetište praške nadbiskupije, iz njega se pobožnost prema djetetu Isusu proširila po čitavome svijetu. Tijekom godine hodočasnici iz cijeloga svijeta dolaze u naše svetište, a lijepo je sresti posjetitelje koji otvorenim srcem dolaze dragom djetetu Isusu povjeriti mu svoj i svojih dragih život, koji znaju da On nije Bog koji zastrašuje, nego Bog koji nas neizmjerno ljubi i kojemu je potrebna naša ljubav – istaknuo je otac Sleich.
Odgovarajući na upit o povijesti kipa, rekao je kako je izvorni kip koji se čuva u svetištu plod španjolske duhovnosti iz vremena svetoga Ignacija Lojolskoga i svete Terezije od Isusa, dakle iz 16. stoljeća. Odatle je kip došao u posjed jedne praške obitelji koja ga je nakon sedamdeset godina poklonila samostanu bosonogih karmelićana, gdje se i danas čuva. Čim je kip stigao u samostansku crkvu odmah se proširila pučka pobožnost prema djetetu Isusu. U samostanskoj kronici je opisano milosno ozdravljenje jednoga karmelićanskoga brata koji je bolovao od jake depresije. Zapisi iz onoga vremena govore kako su samostanski redovnici bili veoma zahvalni Bogu što je ozdravio njihova subrata. Znamo da se u vjeri ne trebaju nabrajati samo čudesa, izvanredni događaji, nego i svi trenutci kada nam Bog stvarno pomaže u svakodnevnome životu. Brojni su molili ovdje da mogu imati djecu. Poznajemo jednu talijansku obitelj koja živi u Londonu, a nakon dugogodišnje uporne molitve poslala nam je fotografiju blizanaca. Uvijek govorim ljudima kako ne znam je li riječ o čudu ili o naravnom događaju. Po mom mišljenju zbilo se nešto više od čuda, dvoje djece je ugledalo svijet, a rodili su se nakon uporne molitve njihovih roditelja. Narod upravo to shvaća. Ljudima govorim: Kada se molite djetetu Isusu, ono vas sluša i stoga se čuvajte jer bi ste mogli imati jako puno posla. Sveti Otac želi sresti djecu jer ih želi sresti Krist. Papa želi biti primjer onoga koji se sjeća Isusa, onoga koji moli, a njegova gesta je uzorna ne samo za djecu nego i za odrasle – zaključio je otac Sleich.