Upute za čitanje Svetoga pisma

U prigodi mjeseca Biblije, biskup Querétara, u Meksiku, Mario de Gasperín Gasperín, poznati bibličar, objavio je deset pravila za korisno čitanje svetoga Pisma, koja vam prenosimo u cijelosti, a možete ih pročitati i na našoj web-stranici: www.radiovaticana.org.
Prvo:
Nikada ne smijemo vjerovati da smo mi prvi koji čitamo Sveto pismo. Brojni su , neizmjerno mnoštvo, tijekom stoljeća čitali, razmišljali, živjeli i prenosili Sveto pismo. Najbolji tumači Svetoga pisma su sveci.
Drugo:
Sveto pismo je knjiga crkvene zajednice. Naše čitanje, premda bilo pojedinačno, nikada neće biti usamljeno. Da se okoristimo čitanjem Svetoga pisma, moramo se uključiti u veliki crkveni tijek koji usmjerava i vodi Sveti Duh.
Treće:
Sveto pismo je „Netko“, dakle osoba. Stoga se istovremeno čita i slavi. Liturgijsko čitanje Svetoga pisma je najbolje čitanje.
Četvrto:
Krist je središte Svetoga pisma; stoga, sve treba čitati pod Kristovim pogledom i ispunjeno u Kristu. Krist je ključ za razumijevanje Svetoga pisma.
Peto:
Nikada ne treba zaboraviti da u Svetome pismu nalazimo činjenice i opise, djela i riječi tijesno povezana jedna s drugima; riječi naviještaju i rasvjetljavaju činjenice, a činjenice ostvaruju i potvrđuju riječi.
Šesto:
Praktičan i koristan način čitanja Svetoga pisma jest započeti sa svetim evanđeljima, nastaviti s Djelima apostolskim i Poslanicama, čitajući u međuvremenu koju knjigu iz Staroga zavjeta: Knjigu postanaka, Izlaska, o Sucima, o Samuelu i tako redom. Levitski zakonik, primjerice, ne treba žurno čitati. Psalmi trebaju biti molitvena knjiga biblijskih skupina. Proroci su duša Staroga zavjeta: njima treba posvetiti posebno proučavanje.
Sedmo:
Bibliju se osvaja kao i grad Jerihon: opsjedajući je. Stoga je veoma korisno usporedno čitanje tekstova. Takvo čitanje zahtijeva puno vremena, ali je veoma korisno. Jedan tekst pojašnjava drugi, kao što je govorio sveti Augustin: „Stari zavjet u Novome postaje jasan, a Novi je skriven u Starome“.
Osmo:
Sveto pismo treba čitati i razmišljati s istom Duhom s kojim je napisano. Sveti Duh je njegov glavni pisac, a također i glavni tumač. Uvijek se prije početka čitanja treba obratiti Svetom Duhu, a na kraju čitanja mu također treba zahvaliti.
Deveto:
Sveto se pismo ne smije rabiti da se nekoga kritizira ili osuđuje.
Deseto:
Svaki biblijski tekst ima svoj povijesni kontekst u kojem je nastao i književni kontekst u kojem je napisan. Biblijski je tekst, izvan svog povijesnoga i književnog konteksta, izlika za manipuliranje Božjom riječju. To je uzaludno izgovaranje Božjega imena – zaključuje biskup Gasperín.