Znak dolaska kraljevstva Božjeg

U auditoriju crkve svetoga Pija iz Pietrelcine u mjestu San Giovanni Rotondo u tijeku je znanstveni skup o ranama (stigmama) oca Pija. Stručnjaci, znanstvenici liječnici i teolozi, koji sa znanstvenoga i teološkoga vidika raspravljaju o temi „Somatska stigmatizacija – Fenomenologija i duhovnost“ u nedjelju će, 20. rujna, u crkvi posvećenoj ocu Piju sudjelovati na misi u spomen svečeve stigmatizacije. Govoreći o odnosu svetoga Pija prema njegovim stigmama u razgovoru za našu radio postaju otac Luciano Lotti, glavni urednik znanstvenoga časopisa „Rasprave o ocu Piju“, rekao je kako je svetac na više načina reagirao na pojavu rana. Prije svega, stidom: stigme je nazivao svojom sramotom, jer se smatrao velikim grješnikom stoga se osjećao poniženim pred tim Božjim darom. No, s poimanjem stida usporedno je poimanje jedne prisutnosti. Otac Pio je uvijek skidao rukavice tijekom svete mise iz poštovanja prema dolazećem Bogu i iz poštovanja prema znakovima koje mu je Bog udijelio – primijetio je otac Lotti.
Na upit o vidljivim znakovima, rekao je kako se mogu stvarno poistovjetiti sa stigmama jer su pet rana, a stigme su pet znakova muke na pet uobičajenih mjesta: dlanovi ruku, stopala i bok. Vjerojatno od 1910. godine otac Pio već trpi zbog stigma, ali stigmatizacija se i kao ritualnost zbila u mjestu san Giovanni Rotondo 20. rujna 1918. godine. Te su rane bile trajne sve do posljednjih mjeseci njegova života. Kada je preminuo svi su tragovi tih rana potpuno iščezli, ni ožiljci nisu ostali – istaknuo je otac Lotti.
Osvrnuvši se na održavanje skupa o stigmama svetoga Pija, rekao je kako će vjernici u tjelesnim znakovima prepoznati stigme, a nevjernici ih neće priznati, no unatoč tome moramo poštovati njihovo mišljenje. Rasprava se više vodi o pastoralnom problemu. Kada Isus čini čudesa u evanđelju kaže da „su oni znakovi“ dolaska Božjega kraljevstva. Stigme su kao čudo znak dolaska Božjega kraljevstva. S pastoralnoga gledišta to znači da se moramo zamisliti i zapitati: što otac Pio može reći čovjeku dvadesetoga i dvadeset prvoga stoljeća? Dakle, u ova dva stoljeća kada se nesavršeno tijelo smatra ružnim, a sjetite se što je učinjeno tijekom nacizama u uništavanju onoga što je bilo nesavršeno u čovjeku – a što nam govori otac Pio? „Tijelo obilježeno u sebi je tijelo Božje nazočnosti, vrhunac savršenstva“: to znači da nas naša patnja i pred ljudima čini savršenima – utvrdio je otac Lotti.
Na upit o poznavanju oca Pija i njegovih rana, rekao je kako su poslužujući kod svete mise tijekom pranja ruku na dlanovima gledali kožne nabore. Pamtim dvije stvari: kad smo bili djeca otac se Pio bojao da mu se ne približimo previše i da mu ne nagazimo stopala. Rane na nogama su ga vjerojatno, budući da je morao hodati, najviše boljele. Osim toga, sjećam se rukavice na njegovoj ruci u prigodi ljubljenja ruke. Za njega je to bilo veoma važno, on nije pridavao važnost stigmama u sebi ili tome što ih je on nosio, nego daru, a učio nas je da po daru susretnemo Boga – zaključio je otac Lotti.