Uz liturgijska čitanja 23. nedjelje kroz godinu razmišlja vlč. Karlo Šimek

Isusova čuda bude u nama divljenje i poštovanje te nam na neki način svjedoče Isusovu moć i snagu kao Božjeg Sina. Isusova namjera nije bila izazivati divljenje, čuđenje ili demonstracija neke moći. Isus želi pomoći čovjeku, smanjiti njegovu patnju, pokazati mu Božju blizinu, brigu, ljubav i pažnju. Krajnji cilj Isusova izlječenja nije samo prestanak tjelesnih nedostataka u ovom primjeru gluhoće i mucanja, nego vjera. Isus želi dovesti čovjeka ponovno u odnos s Bogom i to ispravan odnos, odnos Oca i Sina. Isus sam sebe nudi kao model odnosa s Bogom, a to je odnos pun ljubavi, vjere, povjerenja i poslušnosti.
Danas kad smo zatrpani nebrojenim medijima, internetom, novinama, televizijom, radijom, mobitelima, kad možemo komunicirati bilo kada, bilo gdje s bilo kime u svijetu kao da smo izgubili sposobnost za komuniciranje s Bogom. Kao da smo postali nesposobni, mucavi, nijemi za razgovor s Bogom. Možda je to zato što razgovor s Bogom traži šutnju na koju nismo navikli. Razgovor s Bogom traži slušanje, osluškivanje, strpljivost, a i ta sposobnost kao da nam sve više atrofira. Premda nam je jezik zdrav, mucavi smo za razgovor s Bogom, premda nam je sluh dobar, kao da smo nesposobni čuti Božju riječ.
Čini se da čovjek ni nije sposoban sam sebe osposobiti za razgovor s Bogom, za slušanje i prihvaćanje Božje riječi. Bog nam tu izlazi u susret darujući nam vjeru i milost za zajedništvo s njime. To osposobljavanje za slušanje Božje riječi i za hvaljenje i blagoslivljanje Boga jasno dolazi do izražaja u obredu krštenja. Nakon samog čina krštenja i pružanja zapaljene, svijeće svećenik dotiče uši i usta novokrštenika. Ta gesta biva popraćena upravo riječima uzetima iz današnjeg evanđelja: Effatà. Gospodin Isus koji je dao gluhima sluh, a nijemima govor, udijelio ti da uskoro možeš primati njegovu riječ svojim ušima i ispovijedati vjeru na slavu Boga Oca. Bog je onaj koji nas osposobljava i otvara za zajedništvo sa sobom, za slušanje i primanje njegove riječi, za zahvaljivanje i blagoslivljanje za ispovijedanje vjere.
To otvaranje za Boga ili prema Bogu jasno je vidljivo iz današnjeg evanđelja. Isus nakon što se dotaknuo ušiju i jezika: „Upravi pogled u nebo, uzdahne i kaže mu: „Effatà!“ to će reći: „Otvori se!“. Nije to samo izlječenje za slušanje i razgovor s ljudima, nego možemo reći otvaranje za nebo, otvaranje za Boga. Očito je da osim fizičkih očiju i ušiju moramo imati kako to neki nazivaju „duhovne oči i uši“. Moramo biti osposobljeni za primjećivanje Božjeg djelovanja, Božje prisutnosti u svijetu, imati oči za Božje stvarnosti, imati uši za slušanje i razumijevanje Božje riječi. Očito je da nam krsna milost daje te darove i te sposobnosti samo ih možemo zakopati kao onaj sluga s jednim talentom i postati slijepi i gluhi ili upotrebom razvijati i umnožiti te darove.
Kako se otvaramo za Boga, osposobljavamo za razgovor za istinsko zajedništvo s njime i s drugim ljudima? Za osposobljavanje da vidimo i čujemo Boga, za otvaranje, za razumijevanje i komunikaciju s Bogom postoje tri prokušana sredstva, to su: molitva, sakramenti i Sv. Pismo. Jedan sakrament smo već spomenuli, a to je krštenje koji čovjeku otvara ta vrata za zajedništvo s Bogom, za milost s Bogom, za rast u vjeri i ljubavi prema Bogu i bližnjima. Svi sakramenti zapravo osiguravaju jedno tješnje povezivanje s Bogom, osobito oni koji se mogu primiti više puta: poput sakramenta euharistije i sakramenta sv. ispovijedi. Čovjek se ne može više približiti Bogu nego u sakramentu euharistije primajući sv. Pričest, kada na osobit način postaje dionikom muke smrti i uskrsnuća Kristova, ali i intimnog zajedništva s njegovim mističnim tijelom. U sakramentu sv. ispovijedi sam Bog se preko svećenika koji predstavlja Crkvu obraća pokorniku, opraštajući mu grijehe, udjeljujući mu mir i ljubav te snagu za daljnje duhovne i životne borbe. Preko osobne molitve čovjek izriče prije svega svoj blagoslov i svoju zahvalu Bogu Ocu poput Isusa na posljednjoj večeri zahvaljujući mu za ljubav, za sva dobročinstva kojima nas blagoslivlja i prati. Konačno u Sv. Pismu čovjek upoznaje Boga preko njegove riječi, upoznaje Božju volju, Božje zapovijedi i Božju neizmjernu ljubav prema svakom stvorenju, svakom čovjeku. Sakramenti, molitva i Sv. Pismo otvaraju nam put prema gore, prema nebu, prema našem Ocu i prema našoj subraći kao što je Isus otvorio put ovog gluhog mucavca prema Bogu i ljudima te ga osposobio za zajedništvo i komunikaciju i s Bogom i s ljudima.