Crkva iz Njemačke i Poljske „moraju zajedno zazivati mir za nas i cijeli svijet –
istaknuli su njemački i poljski biskupi na zajedničkoj misi u Berlinu za žrtve II.
svjetskog rata, sedamdeset godina nakon početka oružanoga sukoba. Jučer su u Gdanjsku
europski vođe, od Berlusconija do Putina, podsjetili na početak II. svjetskoga rata,
na nacistički napad na Poljsku 1. rujna 1939.godine. Obavijesna sredstva nisu propustila
istaknuti kako su za II. svjetski rat podjednako odgovorni njemački nacisti i sovjetski
komunisti. Papa Benedikt XVI. se u svojim govorima u raznim prigodama više puta
osvrnuo na II. svjetski rat. Ta je golema tragedija zasijala u svijet neupamćeno uništavanje.
Više puta tijekom svoga pontifikata Benedikt XVI. podsjetio je na užas II. svjetskoga
rata, koji je papa Ivan Pavao II. nazvao „samoubojstvom čovječanstva“. Upravo na svršetku
prikazivanja filma o Karolu Wojtyli u svibnju 2005. godine, Papa je naglasio zlo koje
je nacistička ideologija nosila u sebi. Uvijek je u opasnosti čitavo čovječanstvo
kada jedna sveobuhvatna ideologija ugnjetava čovjeka. Prolaskom vremena sjećanja ne
smiju potamniti, ona naprotiv moraju biti pouka za naš i buduće naraštaje. Obvezni
smo upozoravati, naročito mlade, do kojih oblika nečuvena nasilja mogu dospjeti prijezir
čovjeka i kršenje njegovih prava – kazao je Benedikt XVI. 19. svibnja 2005. godine. Neka
i danas – Papina je pobuda – odjekuju riječi sadržane u pismu koje su poljski biskupi
na svršetku II. vatikanskoga sabora uručili njemačkim: „Opraštamo i tražimo oproštenje“.
Zlo se ustvari – ustvrdio je Benedikt XVI. – može nadvisiti praštanjem. Znak te pomirbe
upravo je to što je sin Njemačke na Petrovoj stolici naslijedio sina Poljske. Kako
u svjetlu providnosnog Božjeg plana ne vidjeti činjenicu da jednoga poljskog papu
na Petrovoj stolici nasljeđuje građanin one zemlje, Njemačke, gdje se nacistički režim
lako mogao afirmirati, potom napasti susjedne države, među kojima na osobit način
Poljsku. Obojica su prvosvećenika u mladosti – premda na suprotnim bojišnicama i u
različitim situacijama – morali upoznati divljaštva II. svjetskoga rata i bezumno
nasilje ljudi protiv ljudi, naroda protiv naroda – rekao je tada Sveti Otac. Karol
Wojtyila i Jopseph Ratzinger, dva čovjeka, dva prvosvećenika, koji u svome služenju
Kristu i čovječanstvu osjećaju dužnost da idu u Auschwitz, koncentracijski logor koji
predstavlja užas II. svjetskoga rata. Ovdje je Ivan Pavao II. bio kao sin poljskoga
naroda. Ja sam ovdje kao sin njemačkoga naroda, upravo stoga moram i mogu reći kao
i on: Nisam mogao da ne dođem ovdje. Morao sam doći. Bila je i jest obveza pred istinom
i pravom onih koji su trpjeli; dužnost pred Bogom da ovdje budem kao nasljednik Ivana
Pavla II. i kao sin njemačkoga naroda, sin naroda nad kojim je putem lažnih obećanja
u ime izgleda veličine, obnavljanja časti nacije i njezine važnosti, s predviđanjima
blagostanja, također snagom užasa i prijetnje, zavladala skupina kriminalaca, tako
da je naš narod mogao biti rabljen i zlorabljen kao sredstvo njihove pohlepe za rušenjem
i gospodarenjem. Da, nisam mogao da ne dođem ovdje – kazao je Benedikt XVI. u Auschwitzu
28. svibnja 2006. godine.