Uz liturgijska čitanja 22. nedjelje kroz godinu razmišlja vlč. Krunoslav Novak

Čitanja XXII. nedjelje kroz godinu pozivaju nas na razmišljanje o tome koliko dosljedno živimo ono što ispovijedamo, koliko su riječi praćene djelima.
U knjizi Ponovljenog zakona čitamo riječi kojima Bog poziva svoj narod na vršenje njegovih zapovijedi podsjećajući ih kako su prošli iz egipatskog ropstva do obećane zemlje. Vršeći njegove zapovijedi moći će ući u Obećanu zemlju prema kojoj su putovali tijekom četrdeset godina.
Isus u odlomku iz Evanđelja po Marku koristi trenutak u kojemu farizeji i neki od pismoznanaca prigovaraju kako njegovi učenici neopranih ruku uzimaju jelo. Isus se ne zaustavlja na površini tog prigovora i ne opravdava učenike niti ih opominje da izvrše propis. On suprotno tome želi potaknuti na razmišljanje one koji su ga okruživali. Isus govori: "Dobro prorokova Izaija o vama, licemjeri, kad napisa: Ovaj me narod usnama časti, a srce mu je daleko od mene. Uzalud me štuju naučavajući nauke – uredbe ljudske. Napustili ste zapovijed Božju, a držite se predaje ljudske. " (Mk 7,6-8)
Ovim riječima Isus naglašava kako Bog ne prihvaća samo izvanjsko prakticiranje religiozne prakse kao običaja koji se pretvaraju u rutinu i gube svoj smisao da čovjeka približe Bogu. Pravo prihvaćanje Božjih zapovijedi uključuje ozbiljnost unutarnjega stava koji se temelji na povjerenju u Boga i na djelotvornoj ljubavi prema bližnjima.
Možemo u kontekstu današnjeg vremena promatrati ovu situaciju na više razina. Prije svega kao poziv svakome vjerniku da neprestano nastoji živjeti prema evanđelju. Možemo ovdje primijeniti i obećanje koje je Bog dao svome narodu pri ulasku u obećanu zemlju da živeći po njegovim zapovijedima imamo sigurnost života u miru s Bogom i ljudima.
Ipak u odnosu prema ljudima nije uvijek tako jednostavno. Naime, u vremenu u kojem živimo nije uvijek popularno priznati se vjernikom ili izraziti svoj stav u odnosu prema nekim trendovima s kojima se vjernik po savjesti ne može složiti. I u takvim situacijama nalazi se na ispitu naša dosljednost onome što ispovijedamo. Našavši se pred takvim iskušenjem sjetimo se Isusovih riječi: "Vi ste sol zemlje. Vi ste svjetlost svijeta. Ne može se sakriti grad koji leži na gori." Kršćanin koji živi po evanđelju baš kao i grad koji leži na gori izložen je pogledima, analizama i kritici. Isus daje ohrabrenje svakome koji želi živjeti evanđelje i svojim primjerom pokazao je koji je put našega života – ljubav. Zato ga molimo za razboritost, ustrajnost i strpljivost na našem životnom putu. To znači da prepoznamo trenutak kada treba govoriti, kada šutjeti, a kada jednostavno živjeti i djelima pokazati svoju vjeru.
"Ništa što izvana ulazi u čovjeka ne može ga onečistiti, nego što iz čovjeka izlazi - to ga onečišćuje." (Mk 7,15) Isus u ovim riječima ne govori o materijalnoj nečistoći, nego o moralnoj i duhovnoj nečistoći koja kalja ljudsko dostojanstvo. Zato na toj liniji prihvaćajući iz dana u dan poziv na dosljednost vlastitog kršćanskog života poslušajmo poticaj apostola Jakova:
"Odložite svaku prljavštinu i preostalu zloću i sa svom krotkošću primite usađenu riječ koja ima moć spasiti duše vaše. Budite vršitelji riječi, a ne samo slušatelji, zavaravajući sami sebe. Bogoljubnost čista i neokaljana jest: zauzimati se za sirote i udovice u njihovoj nevolji, čuvati se neokaljanim od ovoga svijeta." (Jak 1,21-22.27).