Papina kateheza na općoj audijenciji - 26. kolovoza 2009. godine
Papa Benedikt XVI. je u svojoj katehezi na današnjoj općoj audijenciji govorio o žurnoj
potrebi poštivanja prirode i svega stvorenoga, jer je to dragocjeni dar Stvoritelja
za sve ljude i sva vremena. Draga braćo i sestre, bližimo se već kraju mjeseca kolovoza,
što za mnoge znači završetak ljetnih praznika. Dok se vraćamo svakodnevnim aktivnostima,
kako ne zahvaliti Bogu za dragocjeni dar stvorenog svijeta, kojeg možemo uživati,
i to ne samo tijekom praznika! Različite pojave uništavanja okoliša i prirodne nepogode,
koje nažalost medijska izviješća nerijetko bilježe, dozivaju nam u svijest urgentnost
poštivanja prirode, obnavljajući i vrednujući, u svakodnevnom životu, ispravan odnos
s okolišem. U svezi tih pitanja, koja bude opravdanu zabrinutost kod predstavnika
vlasti i u javnom mnijenju, javlja se nova osjetljivost, koja se očituje u sve većem
broju susreta također na međunarodnoj razini – kazao je Sveti Otac. Zemlja je dragocjeni
dar Stvoritelja, koji je u nju upisao duboki red, dajući nam tako smjerokaze kojih
se moramo držati kao upravitelji njegova djela stvaranja. Upravo polazeći od te svijesti
Crkva smatra da su pitanja vezana uz okoliš i njegovo očuvanje duboko povezana s pitanjem
cjelovitog čovjekova razvoja. Na ta sam se pitanja više put osvrnuo u svojoj posljednjoj
enciklici Caritas in veritate, podsjećajući na "urgentnu moralnu nužnost nove solidarnosti"
(49) ne samo u odnosu među zemljama, nego također među pojedincima, jer je Bog prirodni
okoliš dao svima i njegovo korištenje povlači za sobom našu osobnu odgovornost prema
čitavom čovječanstvu, osobito prema siromašnima i budućim naraštajima. Svjesna zajedničke
odgovornosti prema stvorenom svijetu , Crkva ne samo da se zauzima u promicanju zaštite
zemlje, vode i zraka, koje je Stvoritelj dao svima, već se prije svega trudi zaštititi
čovjeka od toga da uništi samoga sebe. Naime, "kada se 'ljudska ekologija' poštuje
u društvu, to je na korist i ambijentalne ekologije" (isto). Zar nije možda točno
da nepromišljeno korištenje stvorenog svijeta počinje tamo gdje je Bog potisnut na
rub ili se čak niječe njegovo postojanje? Ako nestane povezanosti ljudskog stvorenja
sa Stvoriteljem, materiju se svodi na sebično posjedovanje, čovjek postaje "posljednja
instanca" a svrha postojanja se svodi na bjesomučnu utrku za zgrtanjem što više dobara
istaknuo je Papa. Stvoreni svijet, ta materija koju je Bog inteligentno strukturirao,
povjeren je dakle čovjekovoj odgovornosti, koji je kadar aktivno ga tumačiti i preoblikovati,
ne smatrajući se pritom njegovim apsolutnim gospodarom. Čovjek je radije pozvan odgovorno
njime upravljati, koristiti se njime i njegovati ga, iznalazeći nužne resurse za dostojan
život svih. S pomoću same naravi i svojim radom i inventivnošću čovjek je doista kadar
ispuniti ozbiljnu dužnost predati novim naraštajima zemlju koju će i oni moći dostojno
nastanjivati i dalje obrađivati (usp. Caritas in veritate, 50). A da bi se to dogodilo,
nužno je produbljivati "onaj savez između čovjeka i okoliša, koji mora biti zrcalo
Božje stvoriteljske ljubavi" (Poruka za Svjetski dan mira 2008., 7), prepoznavajući
da svi potječemo od Boga i da njemu idemo ususret. Koliko je dakle nužno da međunarodna
zajednica i pojedine vlade znaju dati ispravne smjernice vlastitim građanima kako
bi se djelotvorno suprotstavili oblicima korištenja okoliša koji su štetni po nj!
Ekonomske i socijalne troškove, koje za sobom povlači korištenje zajedničkih prirodnih
resursa i koji moraju biti transparentni, trebaju snositi oni koji se njima koriste
a ne druga pučanstva ili budući naraštaji. Zaštita okoliša, skrb za prirodna dobra
i klimu iziskuju da odgovorni u međunarodnoj zajednici djeluju združeno na poštivanju
zakona i solidarnosti, prije svega u odnosu na najsiromašnije krajeve zemlje (usp.
Caritas in veritate, 50). Zajedno možemo izgraditi cjeloviti ljudski razvoj na korist
svih naroda, današnjih i budućih, koji se nadahnjuje na vrijednostima ljubavi u istini.
Da bi se to dogodilo nužno je zaokrenuti sadašnji model globalnog razvoja k većem
i zajedničkom prihvaćanju odgovornosti prema stvorenom: zahtijevaju to ne samo ugroze
okoliša koje pozivaju na urgentno djelovanje, već također sablazan gladi i bijede
– nastavio je nadalje Benedikt XVI. Draga braćo i sestre, zahvalimo Gospodinu i
ponovimo riječi svetog Franje iz Pjesme brata Sunca: "Svevišnji, svemožni, Gospodine
dobri! Tvoja je hvala i slava i čast i blagoslov svaki... Hvaljen budi, Gospodine
moj, sa svim stvorenjima svojim". Tako je pjevao sveti Franjo, a i mi želimo moliti
i živjeti u duhu tih riječi – ovim je riječima završio svoju današnju katehezu papa
Benedikt XVI. Na današnjoj audijenciji bila je nazočna i skupina hrvatskih hodočasnika
koje je Papa srdačno pozdravio: Pozdravljam i blagoslivljam hrvatske hodočasnike.
Predragi, neka snaga vašega života bude ljubav i vjera u istinu koju nam je objavio
Sin Božji. Hvaljen Isus i Marija!