O zbivanjima u Crkvi u BiH govori Ivo Tomašević

Malo je krajeva koji se mogu pohvaliti da imaju živućih: jednog biskupa, 26 svećenika i 32 časne sestre. Upravo takav je kotorvaroški nedaleko od Banje Luke. Kotor Varoš i susjedne župe su, kao i gotovo sve župe u banjolučkom kraju, preživjele teške dane progona i rušenja. I u ovom kraju, kao i u mnogim drugim krajevima Bosne ponosne, na osobit način vjernici štuju sv. Roka. Upravo na taj blagdan župu Kotor Varoš pohodio je kardinal Vinko Puljić, nadbiskup metropolit vrhbosanski. O volji župljana, predvođenih svećenicima, da obnove i ponovno ožive svoja ognjišta svjedoče riječi pozdrava koje je na početku euharistijskog slavlja kardinalu Puljiću uputio dosadašnji župnik fra Pero Karajica: „Kroz ovih 11 godina djelovanja u kotorvaroškom kraju obnovili smo zajedno s našim vjernicima 18 grobljanskih kapela i filijalnih crkava, tri župne crkve, nabavili smo 4 nova zvona, sanirali i osposobili 3 zvona i nabavili još dva i ugradili, a kroz punih 10 godina izlazi naš Glasnik kotovaroškoga kraja… Zajedno smo se radovali svakom povratniku, obnovljenoj kući i novome krovu, ali također mogu reći da sam često i plakao kada ste svoje kuće i domove prodavali u bescjenje. Ipak, moram reći da smo u našemu životu i radu kroz ovo minulo vrijeme uspjeli probuditi život i vratiti sjaj našim svetinjama dajući nove impulse za moguć život na ovim prostorima“, kazao je fra Pero. Koliko su brojni vjernici, okupljeni s raznih strana iz više zemalja, otvorena srca prihvatili riječi ohrabrenja i potpore kardinala Puljića da svoje vole i svoje obnavljaju stavljajući nadu u Isusa Krista gdje god živjeli, najbolje svjedoči neuobičajeni buran pljesak nakon propovijedi. Osim što se susreo s načelnikom Općine, koji je izrazio otvorenost za suradnju sa svima koji se vraćaju ili tu žive, kardinal Puljić je obišao i sva sela u župi te pohodio pojedine obitelji.
Župa svetog Roka u Bosanskoj Gradišci također je svečano proslavila blagdan svog nebeskog zaštitnika. Središnje Misno slavlje u prepunoj župnoj crkvi predvodio je biskup banjolučki mons. Franjo Komarica. Domaći preostali župljani bili su vidno ganuti dolaskom velikog broja njihovih prognanih i izbjeglih župljana kao i prijatelja iz okolnih župa Doline, Nove Topole te iz Hrvatske Posavine. Zajedno sa župnikom i redovnicama družbe Klanjateljica Krvi Kristove, koji imaju svoj drevni samostan u neposrednoj blizini župne kuće i crkve, upriličili su objed za mnogobrojne goste. Biskup Komarica je zahvalio župljanima i župniku kao i redovnicama na otvorenom srcu za duhovne i tjelesne potrebe njihovih bližnjih kako tijekom rata tako i u poraću te spomenuo divan primjer njihova ubijenog župnika mons. Kazimira Višatickog, koji se neumorno trudio u pomaganju i katolicima i nekatolicima. Izrazio je i ovaj put nadu da će nadležne vlasti konačno rasvijetliti slučaj kidnapiranog župnika iz Nove Topole vlč. Ratka Grgića i omogućiti da se njegovi posmrtni ostaci vjernički pokopaju. Biskup Komarica je zajedno sa župnikom vlč. Čolićem istog dana pohodio i župu Dolinu te Novu Topolu gdje je ujedno razgledao radove na obnavljanju župne kuće spaljene 1993. godine. Blagdan svetog Roka je svečano proslavljen i u župama Ivanjska i Motike uz sudjelovanje velikog broja prognanih katolika, koji su za ovu zgodu došli iz Hrvatske i drugih europskih zemalja pa čak i iz Australije, Kanade i Sjedinjenih Američkih Država.
Od osamdeset župa u Hercegovini više od četvrtine posvećeno je Blaženoj Djevice Mariji – Bezgrješnoj, Maloj Gospi, Pomoćnici, Majci Crkve, Gospi od zdravlja, a osam župa Velikoj Gospi - pa se u svim tim župama osobito slavi svetkovina Marijina uznesenja, vjerske istine koju je papa Pio XII. na svetkovinu Svih Svetih 1950. godine proglasio dogmom. Vrhunac proslave bio je u župama i crkvama koje su posvećene Velikoj Gospi - u Trebinjskoj biskupiji: Dračevo, Gradac kod Neuma i Trebinja, a u Mostarsko-duvanjskoj: Goranci, Nevesinje, Prisoje, Seonica i Široki Brijeg. Biskup iz Mostara, msgr. dr. Ratko Perić, uočnicu je Velike Gospe s vjernim pukom proslavio u župi Gradac zahvaljujući Gospi za 420 godina postojanja župe u kojoj je djelovalo preko 50 svećenika dok ih je u župi rođeno preko 30. Posebno svečano na samu svetkovinu bilo je u Nevesinju gdje je toga dana blagoslovljena obnovljena župna kuća, a u tijeku ponovna izgradnja porušene crkve pod vodstvom župnog upravitelja don Ante Luburića koji je na početku Mise pozdravio brojne okupljene vjernike te na osobit način veću skupinu pravoslavnih sveštenika ističući i dobru suradnju sa Sekretarijatom vjera u Banjoj Luci.
Na Veliku Gospu redovnice redovito polažu zavjete i obilježavaju obljetnice zavjetovanja. Tako se u trapističkoj opatiji Marija Zvijezda u Banjoj Luci, u okviru proslave patrona crkve, uz brojne prognane vjernike na svečanom Misnu slavlju okupio i veći broj sestara milosrdnica sv. Vinka. Nakon što su se duhovnim vježbama u prostorijama trapističkog samostana pripravile za slavlje, sestra Katarina je položila doživotne, a s. Danijela privremene zavjete dok je s. Dijana obnovila svoje zavjete. Njima su se pridružile i tri sestre koje su pobilježile srebrni odnosno zlatni jubilej. Zavjetovanim sestrama biskup Komarica je u prigodnoj propovijedi kazao kako njihovo zvanje nije bijeg od svakodnevnih teškoća života, nego je splet nade i ljubavi namijenjen svijetu gladnom upravo te ljubavi i nade.
Više sestara Služavki Malog Isusa također je obilježilo svoje jubileje. Uoči svetkovine Velike Gospe u Gromiljaku kod Kiseljaka doživotne zavjete položila je s. Manda, a zavjete su obnovile s. Ana i s. Marina dok su pojedine sestre obilježile srebrni, zlatni i dijamantni jubilej. U prigodnoj propovijedi apostolski nuncij nadbiskup Alessandro D'Errico potaknuo je sestre da budu širiteljice svoje karizme i poslanja, te da radosno krenu svjedočiti tamo gdje ih njihovi poglavari šalju. Kao uspomenu na ovaj značajni dan, osobno im je uručio darove: krunicu i križ, koje je blagoslovio sam sveti Otac. A školske sestre franjevke Hercegovačke provincije s. Branka i s. Marijana položile se doživotne zavjete tijekom Euharistijskog slavlja koje je na blagdan sv. Klare predslavio provincijal fra Ivan Sesar uz suslavlje dvadesetak svećenika i sudjelovanje brojnih sestara te rodbine i prijatelji slavljenica.