O ustanovljenju, karizmi i djelovanju sestara Klarisa u Hrvata i po cijelome svijetu za slušatelje našeg radija govori sestra Tarzicija Čičmak:

O ustanovljenju, karizmi i djelovanju sestara Klarisa u Hrvata i po cijelome svijetu za slušatelje našeg radija govori sestra Tarzicija Čičmak:
Red Siromašnih sestara svete Klare pripada jednom od najstarijih Redova u Crkvi. Utemeljila ga je sv. Klara Asiška, pod vodstvom i po nadahnuću sv. Franje Asiškoga. Povijest nas je različito nazivala, a u našemu narodu smo poznate kao klarise. Duhovni život svake klarise i cijeloga Reda neraskidivo je povezan s osobom, poviješću, nadahnućem i djelom svete Klare.
Tko je bila Klara Asiška? Rođena je 1194. godine u talijanskom gradiću Asizu. Suvremenica je svetoga Franje. Potječe iz bogate i utjecajne obitelji. Kad je imala oko 12 godina prvi puta je čula za Franju i njegovo obraćenje. Kasnije, oko svoje sedamnaeste godine, zaželjela je susresti se s njime da čuje o njegovom načinu života koji se razlikovao od života ostalih ljudi. Osjećala je u sebi poziv da se posveti Gospodinu, ali je nije privlačio nijedan oblik redovničkog života kakav je postojao u njezino vrijeme. Tijekom susreta s Franjom osjetila je da je njegov poziv također i njezin; da je pozvana da kao posve siromašna slijedi Krista. U ostvarenju toga poziva naišla je na mnoge prepreke: sa strane svoje obitelji, kasnije sa strane dobronamjernih ljudi koji je nisu dovoljno razumjeli. S vremenom su joj se pridružile mnoge djevojke, raznih staleža. Nastala je posve jedinstvena i osobita zajednica redovnica koje su živjele od rada svojih ruku, bez velikih posjeda i u jednostavnosti. One su bile i ostale dio Franjevačkoga Reda. Sveta Klara je prva žena koja je napisala Pravilo za redovnice. Preminula je 11. kolovoza 1253. godine. Dvije godine kasnije proglašena je svetom. A 1958. papa Pio XII. proglasio ju je zaštitnicom televizije.
Još za života sv. Klare u Europi je bilo, 150 samostana Siromašnih gospođa. Sve te samostane nije utemeljila sama sv. Klara, nego kardinal Hugolin, veliki prijatelj sv. Franje i sv. Klare te pokrovitelj Franjevačkoga Reda. No svi ti samostani osjećali su posebnost karizme samostana Svetoga Damjana u kojemu je živjela sv. Klara. Mnogi su od njih prihvatili njezin način života. Nakon njezine smrti, papa Urban IV. je sve te samostane ujedinio pod jednim imenom: Red sv. Klare i dao im Pravilo koje je on napisao. U odnosu na izvorno Klarino Pravilo, ovo je bilo ublaženo i unijelo je razliku među sestrama, podijelivši ih na bogate i siromašne, i zanemarilo ono izvorno nadahnuće.
Tijekom povijesti nicale su obnove u Redu sv. Klare, koje su vraćale samostane na prvotnu strogost i jednostavnost života. Tako su nastali i mnogi ogranci klarisa. Danas je Red sv. Klare jedinstven u svom opsluživanju Pravila sv. Klare, povezan istim Generalnim Konstitucijama, kao i mnogim glasilima u kojima klarise izmjenjuju vijesti, iskustva i svjedočanstva. Red danas broji oko 980 samostana, i oko 20.000 sestara. Prisutne smo na svim kontinentima, u različitim kulturama, narodima i jezicima. Svaki samostan je samostalan, na čelu kojega je opatica. Nakon II. vatikanskog sabora samostani su se počeli udruživati u federacije.
U Hrvatskoj su klarise prisutne od samih početaka, kao i Manja braća. Prema predaji, prvi samostan klarisa utemeljen je u Zadru, i to prijelazom benediktinki na Pravilo sv. Klare. Dubrovnik, Skradin, Split, Šibenik, Nin, Krk, Osor, Rab i mnoga druga mjesta u Hrvatskoj te Bosni i Hercegovini imala su samostane klarisa. Klarise su u Zagreb došle 1646. g. iz Požuna, pod vodstvom grofice Cecilije Uršule Drašković. No taj je samostan ukinuo car Josip II 1782. g., kao i mnoge druge samostane klarisa u Hrvatskoj. Do 20. stoljeća održao se samo onaj u Splitu, osnovan 1308. g. Od njega je 1944. g. ponovno osnovan samostan u Zagrebu, uz veliku podršku blaženog kardinala Alojzija Stepinca. Danas u zagrebačkom samostanu živi i djeluje 15 sestara. Godine 1978. iz ovoga samostana tri sestre Slovenke su osnovale samostan u Sloveniji, u Nazarju. Godine 2000. pet sestara odlazi osnovati samostan u Požegu. Danas u Hrvatskoj imamo tri samostana: Split, Zagreb i Požega, te u Bosni i Hercegovini jedan kod Sarajeva u Brestovskom., koji je nastao od splitskog samostana.
Kontemplativni život je prvi i osnovni apostolat klarisa. Prva, najskrivenija i najdublja služba klarisa u Crkvi jest: tiho posredništvo između Kristova Duha i Njegove Crkve. Što je dodir jedne klarise s Bogom stvarniji i istinitiji, to je i njezina otvorenost prema bližnjemu veća i široka kao Kristove raširene ruke na križu. Ta otvorenost ne znači toliko vanjski dodir s ljudima, koliko unutarnje zračenje u Crkvi. Jedan je svetac rekao: klauzurne redovnice su beskorisne ako nisu svete. Moliti i ljubiti jest najosnovnija zadaća svake klarise. Mi, klarise, zahvalne smo Gospodinu što na naš životni put stavlja mnogu braću i sestre. Tako činimo jedno veliko bratstvo koje nadilazi granice naše klauzure. Naša sv. Majka Klara često je poticala sestre neka blagoslivljaju Gospodina za sva stvorenja. Jednako tako je na koncu života blagoslivljala Gospodina što ju je stvorio. Želimo da život svake od nas, i život tvoj, brate i sestro, bude čin zahvalnosti jer smo ljubljeni i u Očevim smo rukama. Blagoslovljen budi, Gospodine, koji si nas stvorio i što si nas stvorio. Za sebe si nas stvorio!